Tradicijski ribolov nelojalna konkurencija gospodarskim ribarima

Uvođenje nove skupine “tradicijski ribolov” nije moguće obzirom na limit tonaže i snage brodova, te osiromašene resurse našeg mora i nelojalnu konkurenciju gospodarskim ribarima, stav je Hrvatske obrtničke komore, iznesen na sastanku s predstavnicima Ministarstva kulture i Ministarstva poljoprivrede, održanom 25. travnja u HOK-u. Sastanak je sazvan na inicijativu Ministarstva kulture, s ciljem da se zaštiti tradicionalni način ribolova,alata i brodova, a što su potaknuli Otočni Sabor i zastupnici u EU parlamentu, koji se zalažu za liberalizaciju “malog ribolova” na otocima. Prema njihovom mišljenju ovo bi bila dobra mjera za zadržavanje stanovništva na otocima i potpora njihovom teškom ekonomskom stanju.

Ukoliko bi se provodio bilo kakav oblik zaštite tradicionalnog načina ribolova, alata i brodova, istaknuto je, potrebno je odrediti nositelja konkretne zaštite, precizirati što se točno štiti, na koji način i u kojem obimu. U ovaj oblik zaštite ulaze različiti načini ribolova, dakle konkretna gospodarska aktivnost.

Jedan od prijedloga Ministarstva kulture bio je da se izdaju posebne dozvole pojedincima koji bi bili u sklopu navedene zaštite kulturne baštine, ali bavili bi se tradicionalnim načinom ribolova, gospodarskom djelatnošću.

Predsjednik Ceha ribara Mato Oberan pojasnio je da kada se govori o posebnim-dodatnim dozvolama, treba reći da sada već postoji oko 3500 izdanih povlastica, kojima ribari obrtnici i trgovačka društva imaju dopuštenje od države da se bave ovom gospodarskom aktivnošću. Među profesionalnim ribarima, 90 posto je onih s malim ribolovnim alatima, mrežama i dr., što su većim dijelom tradicijski alati. Navedenih 3600 dozvola takozvanog malog ribolova, samo je kompromis u odnosu na prethodna stanja i nelojalnu konkurenciju. Naime, kada je 1994. godine objavljen Zakon o morskom ribarstvu dotadašnji dopunski ribolov, baziran na imovinskom koncenzusu – potpora socijalno ugroženim skupinama je ukinut (NN 74/94). Dvije godine kasnije, 1996. na pritisak određenih grupacija uveden je termin “mali ribolov”. Ne treba miješati termin “mali ribolov” i stavljati ga u kontekst tradicije, jer se više radi o socijalnoj kategoriji i to tek od 1996. (NN 57/96). U ovoj kategoriji, dopušteno je loviti ribu samo za osobne potrebe, ne i za prodaju.

Novim Zakonom o morskom ribarstvu 2010., uvodi se nova kategorija “Mali obalni ribolov”. Ovdje je dopušten ulov 5 kg ribe dnevno, a dopušta se i prodaja. Paralelno postoji i Mali ribolov (NN 56/10).

Ceh ribara HOK-a kontinuirano upozorava na nelojalnu konkurenciju i traži ukidanje spomenutih negospodarskih ribolovnih aktivnosti.

Nakon što se u malom ribolovu pojavilo 15.000 sudionika, Zakonom o morskom ribarstvu iz 2013., ukida se mali ribolov, ostaje samo mali obalni ribolov, a prema kriterijima za sudjelovanje u tom načinu ribolova, preostalo je danas 3600 sudionika.

Prema riječima predsjednika Ceha ribara, dopuštenih 5 kg ribe dnevno ne izgleda puno, ali teoretski, sudionici malog ribolova (svojedobnih 15.000) mogu dnevno slobodno uloviti 75.000 kg ribe, odnosno preko 20.000 tona godišnje ne računajući ribolov u svim danima kalendarske godine. Jednom ulovljena riba često se više ne može pustiti u more, ako je količina veća od dopuštenih 5 kg. Jednako u mrežu (koja nije jako selektivan alat) uđu vrste i količine veće od dopuštenih, pa se takva riba sigurno nađe na crnom tržištu. Ovo je direktna konkurencija profesionalnim ribarima s malim alatima na otocima, naveo je Oberan.

Među navedenim profesionalnim ribarima s povlasticama, 50 posto su ribari s malim brodovima duljine 5-6 m. Oko 80 posto njih koristi male alate. Među njima treba prepoznati one koji bi mogli biti “tradicijski ribari”, podržati ih i pomagati u smislu održanja naše nematerijalne kulturne baštine. Ako se sve ovo radi s gospodarskim ribarima, veća je vjerojatnost o samoodrživosti ovakvog načina očuvanja, za razliku od potpuno dotiranog od države ili odgovarajućih fondova, zaključio je Oberan.

Predstavnik Ministarstva poljoprivrede Josip Marković, ukazao je na veliki nesrazmjer dužine naše obale i raspoloživog broja inspektora, tako da je nemoguće provoditi toliko kontrola, koliko bi trebalo da se provede ovakva selektivnost u pogledu dužine i visine mreža. Generalno, mreža kao takva, danas nije alat koji bi se smio koristiti izvan gospodarskog ribolova. Marković je naglasio kako je potrebno definirati što je to tradicija. Ujedno je podsjetio na limitiranost ribarske flote u pogledu tonaže i snage motora, tako da za prijedlog iz Ministarstva kulture o novoj kategoriji “tradicionalnih ribara” trenutačno ne postoji prostor.

Na sastanku je zaključeno kako će Ministarstvo kulture dostaviti detaljniji prijedlog kako i što bi se štitilo u području alata, brodova i samog načina ribolova, da bi se dalje moglo razmatrati kako ovo primijeniti na profesionalne ribare te naći odgovarajući način motiviranja za sudjelovanje i financiranje.