Portal za ljubitelje mora, ronjenja i ribolova

Tajna smrtonosne špilje

Petronije Tasi___i_908664S1Petronije Tasić, iskusni splitski speleoronilac, u više je navrata ronio u špilji Poganica, smještenoj u podmorju južno od otoka Šolte, u kojoj su prošlog tjedna poginuli supetarski javni bilježnik Ervin Kuzmanić i njegov njemački prijatelj Oliver E. Gansen. Kaže da se špilju s razlogom smatra opasnom jer je riječ o vrlo složenom podmorskom sustavu. Još prije 13 godina na tom je lokalitetu poginuo češki turist, a potom i specijalni policajac Oliver Marić koji je bio u akciji izvlačenja tijela, a njegov kolega Bernard Majić u zadnji je čas spašen, ali je dobio dekompresijsku bolest. Stoga je Tasić te 2002., u prosincu, zaronio u Poganicu da bi s još četvero ronilaca istražio tajne opasnog podmorskog lokaliteta. Kaže da je špilja neatraktivna, ali roniocima je zanimljiva zbog prestiža.

- Riječ je o lokalitetu koji ni po čemu nije zanimljiv, osim što je opasan, pa je roniocima stvar prestiža reći ‘bio sam u Poganici’. Da nema svih tih smrtnih slučajeva i fame o opasnosti, vjerojatno nitko i ne bi išao tamo - smatra on.

‘Prolaz kroz dimnjak’
Špilja je u moru ispred Maslinice, na jugu Šolte. Ulaz joj je na osam metara dubine. Tu počinje uski i vrlo okomiti prolaz kojim se ronilac mora spustiti do dubine od 35 metara. Širok je jedva više od metra, zbog čega provlačenje podsjeća na prolazak kroz dimnjak. Slijedi vrlo složen podvodni labirint koji završava na 60 metara dubine.

Upravo je taj labirint najopasniji dio špilje, uz njezinu konfiguraciju.

- Problem je što je konfiguracija terena takva da se mahanjem perajama i prolaskom kroz taj uski prolaz sedimentno tlo ljušti, što stvara veliku zamućenost. Drastično se smanjuje vidljivost i vrlo brzo uvjeti za ronjenje postaju iznimno loši - objašnjava Tasić koji se ronjenjem bavi više od 30 godina i specijaliziran je za složene podmorske sustave te divlje vode unutar Hrvatske gorske službe spašavanja.

Unatoč iskustvu, kaže da u ovakvu špilju nikad ne bi ulazio bez mnogo opreme jer bi to bilo ravno samoubojstvu.

- Osim baterijske svjetiljke, uvijek sam nosio rezervnu svjetiljku. Na površini bismo ostavili bljeskalicu kako bismo u svakom trenutku imali svjetlo s površine. Jednom kad uđete u taj labirint, pogotovo u mrak i mulj, vrlo se lako izgubiti. Svaki od uskih prolaza djeluje vam kao ulaz kroz koji ste prošli i lako se početi vrtjeti ukrug - kaže Tasić.

Zahtjevan sustav

Možda se baš to dogodilo češkom turistu 2002. koji je, da si skrati muke i spasi se užasne smrti, zario sam sebi nož u srce pod morem. Zbog toga su njegovi prijatelji, koji su ga čekali na jahti, čak neko vrijeme bili sumnjičeni da su ga ubili, no dokazano je da je riječ o suicidu pod morem.

- Ne smije se ići bez Arijadnine niti, ronilačkog konopa koji ide od površine do ronioca. Mislim da je upravo stradalom policajcu Arijadnina nit ispala iz ruke i nije se mogao vratiti. No, ići bez niti je samoubilačka odluka - kaže iskusni ronilac.

Tijela stradalih nađena su na 42 i 36 metara dubine i bila udaljena nekoliko desetaka metara. Koliko je sustav zahtjevan govori to da su protueksplozijski ronioci Specijalne policije oba tijela pronašli u četvrtak, dan nakon nestanka, no izvukli su na površinu samo jedno, Nijemca Gansena, jer se špilja toliko zamutila da su morali pričekati još jedan dan s izvlačenjem tijela Ervina Kuzmanića. Zasad nije poznato što su od opreme nosili, no četvrta žrtva u Poganici trebala bi biti dovoljno upozorenje svima da se ne upuštaju u tu avanturu bez velikog iskustva i sve potrebne opreme. (Jutarnji list)