OPREZ sa napuhaćama

Pojava opake ribe napuhnjače u akvatoriju Dubrovnika, otvorila je niz pitanja pa smo odgovore potražili kod stručnjaka prof. dr. sc. Jakova Dulčića, znanstvenog savjetnika i voditelja Laboratorija za ihtiologiju i priobalni ribolov Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu. - Ova vrsta pripada obitelji Tetraodontidae (četverozupke), no u Hrvatskoj njeno ime je srebrenopruga napuhnjača, premda je u medijima zovu i riba balon, a koriste se i imena kuglakož i napuhnjača. Najpravilnije bi bilo da se zove srebrenopruga četverozupka – upoznaje nas Dulčić, sa “osobnom kartom” ribe latinskog imena Lagocephalus sceleratu, kojoj je prirodno stanište zapadni Pacifik i Indijski ocean.

- Zovemo je i “lesepsijskim migrantom“ jer je preko Crvenog mora i Sueskog kanala dospjela u Sredozemno more, prvobitno u njegov istočni dio Levant, gde je ubrzo pronašla ekološku nišu zahvaljujući svojim izuzetnim biološkim značajkama a to su brzi rast, visoki fekunditet odnosno plodnost.

Jedinka može narasti do 110 cm, oko 7 kg, a najčešće se love primjerci između 40 i 50 cm dužine. Izraziti je grabežljivac koji živi na dubinama od 18 do 100 m premda je u Crvenom moru nađena i na 250 metara dubine. Uglavnom obitava u subtropskim i tropskim vodama, te se hrani gotovo svim morskim organizmima i algama.

- Ona je za Jadransko more alohtona ili nezavičajna vrsta. Ubraja se među sto najinvazivnijih vrsta u Europi jer je nakon “okupacije“ Levanta krenula i u “osvajanje“ ostalih dijelova Sredozemnog mora. Do sada je već zabilježena uzduž hrvatske obale i to pet puta, tri puta u dubrovačkom i dva u šibenskom akvatoriju. Imamo i dva slučaja u južnotalijanskim vodama.

Moglo bi se kazati da postoje dosta snažni pokazatelji kako je ova vrsta uspjela uspostaviti svoju populaciju, no prema nekim drugim to još treba potvrditi nalazom njezinih ranih razvojnih stadija. Postoji, dakle vrlo visoka vjerojatnoća kako će ova vrsta uspostaviti populaciju, barem zasada, u južnom i srednjem dijelu Jadrana. Moguće je da ipak temperatura bude ograničavajući čimbenik za njeno “osvajanje“ i sjevernog dijela Jadrana.

Nabraja prof. dr. sc. Dulčić i moguće posljedice koje bi ova vrsta mogla izazvati u Jadranskom moru, a koje je već izazvala u ekosustavu cijelog istočnog dijela Sredozemnog mora.

- Kao grabežljivac ima izraziti učinak na hranidbeni lanac u ekosustavu, a usljed nedostatka njenog prirodnog neprijatelja u ekosustavu cijelog Sredozemnog mora kao što su morske zmije i neke vrste morskih pasa na koje četverozupkin otrov nema nikakav učinak, može doći do ekstremnog povećanja brojnosti njene populacije.

Sve to se opet može odraziti na hranidbeni lanac kao i “potiskivanje“ kompetitivnih vrsta, a time i na bioraznolikost vrsta. Ako se raširi Jadranom može utjecati i na ribarstvo jer uništava ribarske mreže, uništava i lovine parangala na način da guta cijeli plijen zajedno sa udicom. U priobalnom ribolovu nekih zemalja – Turske, Grčke Cipra – već je sada zastupljena u lovinama mreža stajačica sa preko 50 posto - veli Dulčić.

I tako dolazimo do poražavajuće spoznaje kako u ovom trenutku ne postoji nikakav način prevencije kako bi se eventualno spriječio razvoj ili uspostava populacije ove vrste u našem moru. Jer joj prije svega odgovaraju klimatske promjene, povišenje temperature morske vode, pa zatim smanjenje brojnosti kao i nepostojanje njezinog prirodnog grabežljivca, a pogoduje joj za migraciju i sustav morskih strujanja u Jonskom moru. Jedini “grabežljivac“ koji je može ugroziti je čovjek!

Zabrana konzumacije u svim zemljama EU-a

Unatoč činjenici da se ova vrsta konzumira u Japanu, prema odluci Bruxellesa, zabranjena je konzumacija mesa svih riba koje pripadaju obitelji četverozupki u svim zemljama članicama EU-a.

- Zanimljivo je da za ovu vrstu sve veći interes iskazuje farmaceutska industrija koja izgleda koristi ovaj neurotoksin u spravljanju lijekova protiv bolova – iznosi prof. dr. sc. Jakov Dulčić.

Loveći ribu u dubrovačkoj uvali Lapad, neimenovani dubrovački ribar ulovio je napuhnjaču, najotrovniju riba na svijetu. Mnogi umirovljenici love ribu u uvali i mogu se naći u opasnosti kad im se na udici nađe ova iznimno otrovna riba, upozoravaju stručnjaci.

– Nikako je se ne smije jesti, a dobro bi bilo navući rukavice prije nego što je dodirnete – rekao je dr. Davor Lučić s dubrovačkog Instituta za more i priobalje. Utješna je činjenica da ova riba ne zalazi u plićake niti ima otrovne bodlje kao, recimo, otrovna riba pauk, pa je nemoguće nagaziti na nju i smrtno se ozlijediti.
D. Marjanović Ladašić

U Japanu se u obliku carpaccia ili termički obrađena služi kao jedna od najcjenjenijih delikatesa

Guštati u sirovim filetima ribe fugu, pa i onda kad iz nje otrov ukloni vrhunski fugu majstor, znači igrati ruski rulet. Pa tko preživi nakon degustacije ribe napuhnjače, koja se u Japanu u obliku carpaccia ili termički obrađena služi kao jedna od najcjenjenijih delikatesa, pričat će ostalima kakvo je iskustvo i rizik kockanja sa životom prošao.

A prošao ga je jedan od ponajboljih hrvatskih kuhara, splitski chef Hrvoje Zirojević, koji je na japanskom vijađu, na gala večeri u Osaki prije dvije godine, imao prigodu oči u oči pogledati fugu na kuharskom stolu. A s njom promotriti i pripremu ribe, koju u rukavicama mora obaviti isključivo fugu majstor, kuhar koji se godinama priprema prije nego što sa znanjem krene u restorantsku praksu.
Guštaju u riziku

– Riječ je o toliko jakom otrovu da samo trag može ubiti čovjeka. A što je “najokrutnije”, napada živčani sustav i polako paralizira osobu koja je došla u doticaj s otrovom. I zbog toga se poštuje stroga procedura priprave – odvoji se koža, meso, a onda iznimno opasne iznutrice, jetra, žuč, crijeva u kojima se skriva otrov.

Čišćenje i filetiranje obavlja se s najmanje tri noža, koji se odlažu na isto toliko zasebnih dasaka za rezanje. Čim se jednim nožem takne i odvoji određeni dio, stavlja se sa strane. Ništa drugo ne smije se ni slučajno dotaknuti. Velika je opasnost u prenošenju otrova, čak i u tragovima – rekao nam je Hrvoje, koji smatra da je fugu toliko tražena i skupa roba možda upravo zbog rizika konzumacije te izazova koju on donosi.

Uklonjene otrovne iznutrice potom se prebace u metalnu kutiju, koju fugu majstor zaključa ključem s malim lokotom. Ključ ostaje kod njega, a kutija se prenosi u posebnu sobu pod ključem kako netko slučajno ne bi došao u dodir s ubojitim tkivom. Zirojević, koji je na japanskom vijađu bio u svojstvu predstavljanja hrvatske gastronomske scene u povodu 20. obljetnice uspostave japansko-hrvatskih odnosa, kaže i da se otrovni dio ribe nakon toga zapali. Opasnost je prevelika da bi se išta prepustilo slučaju.
Nije to za svakoga

– To je neviđeno otrovno. I nije mi bilo baš lako probati. Možda neće zvučati lijepo, ali okuražio sam se tek kad je 15 ljudi prije mene kušalo filete. Okusa je nešto slično grdobini, molu, no nije me se osobito dojmio. Otrov čak ne mora djelovati odmah, ima slučajeva, rekli su mi, da paraliza nastupi tek nakon sat vremena. Rekli su mi da od otrova nestručno pripremljene ribe fugu godišnje strada i stotinjak Japanaca. To je veliki rizik. Fugu nije za svakoga i nudi se samo u posebnim restoranima. Ali mnogi je žele probati, konzumacija izaziva adrenalin, to je kao neka vrsta kockanja – veli poznati hrvatski chef.

Fugu je prije nekoliko mjeseci u Japanu, odakle mu je rodom majka, opet degustirao 25-godišnji Svemir Tamari Tutnjević, predavač japanskog u jednoj splitskoj školi stranih jezika i voditelj marketinga u podmarjanskom sushi-baru “Samurai”. Kušao ju je u zemlji svojih predaka nekoliko puta, a u zadnjem posjetu odlučio se za fugu na žaru i kuhanu.

– Porcija u tri slijeda košta oko 6000 jena, to je oko 350 kuna po osobi, a probao sam kožu, filete i žlijezde, koje su pomalo želatinozne građe. Nemam straha jer znam da na pripremi ribe fugu rade vrhunski majstori. Fugu se uzgaja i u uzgajalištima, ali divlja je cjenjenija i skuplja. A koliko sam čuo, u Japanu pokušavaju uzgojiti i njezinu vrstu koja u sebi nema otrova. Ta je riba japanski specijalitet i ne može se naći u ponudi u svim restoranima. Samo je probrani restorani drže, isto kao što s njom rade i probrani specijalisti fugu obrade – kaže Svemir.

(TANJA ŠIMUNDIĆ BENDIĆ, SANDRA BARČOT/slobodna dalmacija)