Stavovi političkih stranaka oko eksploatacije ugljikovodika

Sve države svijeta stavljaju energetsku politiku na visoko mjesto svojih prioriteta. Hrvatska nije iznimka i unazad nekoliko godina upravo se u energetskom sektoru vidi velik prostor za rast od kojeg se očekuje da potom potakne industrijski razvoj i zapošljavanje. No, pred hrvatskom energetskom politikom je trenutno niz strateških dvojbi – razrješenje spora oko nacionalne nafte kompanije i njezinih rafierija, inzistiranje na čišćim, ali skupljim obnovljivim izvorima energije ili konvencionalnijim načinima njezine proizvodnje te inzistiranje na potrazi za naftom u Jadranu, bez obzira na potencijalne ekološke incidente koji bi mogli ugroziti turizam kao stratešku granu hrvatskog gospodarstva. Razrješenje ovih dvojbi uvelike će odrediti budućnost svakog hrvatskog građanina pa je stoga Alpheus Policy inSight ispitao stavove političkih stranaka o njima, a Ipsos plus je proveo u listopadu istraživanje na uzorku od 969 ispitanika. Zanimljivo je usporediti stavove simpatizera stranaka s onim stranačkog vrha.
Na pitanje 'Ukoliko nafta bude pronađena u dovoljnoj količini, treba li započeti komercijalno vađenje kako bi se osigurali značajni prihodi, uz poštovanje svih standarda, ili to ne bi svejedno trebalo čini radi zaštite prirode i turizma?', 60,5 posto ispitanih odgovorilo je da treba početi komercijalno vađenje nafte, 29,6 posto ih je bilo protiv pokretanja komercijalnog vađenje nafte, a 9,9 posto ne zna odgovor na to pitanje.
Gledajući po regijama, najveću podršku eksploatacije nafte u Jadranu nalazimo u Sjevernoj Hrvatskoj gdje je za to 68 posto anketiranih, a 22 posto protiv, zatim u Dalmaciji u kojoj 61 posto ispitanih daje podršku 'bušenju' dok se protivi njih 33 posto. U Hrvatskom Primorju i Istri omjer je 61 - 25 u korist vađenja nafte, u Slavoniji 59 - 28, u Lici i Banovini 59 - 27, a u Zagrebu i okolici 56 - 36.
SDP podržava eksploataciju nafte u Jadranu, kao i 65 posto njihovih simpatizera, dok ih je 27 posto protiv. HDZ se djelomično protivi eksploataciji nafte u Jadranu, što je stav koji podržava 25 posto njihovih simpatizera, dok ih je 69 posto za komercijalno vađenje nafte. ORaH je protiv crpljenja nafte u Jadranu, s čime se ne slaže 67 posto njihovih simpatizera, dok njih 29 posto podržava stav stranke.
Evo i analize uredništva Alpheus Policy inSighta...

SDP podržava eksploataciju nafte u Jadranu jer to 'može bit dobra priča, ako ekologija bude na najvišoj razini'

Vodeća stranka koalicije nije izravno odgovorila na pitanja iz upitnika, ali smo s dobili iz drugih metodoloških stupova. Vlada predvođena socijaldemokratima snažno podržava i projekt rekonstrukcije termoelektrane Plomin jer je to energetski iznimno značajan projekt za Hrvatsku. Za SDP u slučaju novog bloka termoelektrane riječ je o tehnologiji koja je puno naprednija od postojeće te će značajno smanjiti zagađenje.
Za socijaldemokrate INA je poslovno pitanje, a ne terena sraza između Hrvata i Mađara. Hrvatska se u Ini mora ponašati kao odgovoran vlasnik i unutar konteksta koji je defiiran prijašnjim potezima izvući maksimalnu moguću korist. Cilj je stvoriti kompaniju koja će se razvijati, zapošljavati, ulagati u razvoj te ostvarivati dobit i reinvestirati.
SDP se zalaže za to da Hrvatska moderan i svjetski rafierijski kapacitet. Ipak, priznaju kako u ovom trenutku INA možda ne može uložiti u modernizaciju sviju hrvatskih rafierija, jer je to prevelik novac i mogla bi se ugroziti stabilnost kompanije. Iz toga se može zaključiti da SDP djelomično podržava zatvaranje rafinerije u Sisku, ali samo pod uvjetom da uprava Ine predloži plan daljnjeg razvoja kompanije.

HDZ se djelomično protivi eksploataciji nafte u Jadranu

Za HDZ su nafte kompanije potencijalna bomba za turizam, najvažniju granu hrvatskog gospodarstva od koje godišnje neizravno dobivamo 10 milijardi eura. Ova se stranka ponajviše protivi eksploataciji u Jadranu zbog netransparentnog postupka koji provodi trenutna Vlada, bez komunikacije s javnostima, udrugama, gospodarstvom ili jedinicama lokalne samouprave. HDZ-ovci također napominju kako se proces odvija bez izrade strateške studije utjecaja na okoliš, suprotno Zakonu o zaštiti okoliša. Uz to, sporno im je što je tvrtka Spectrum dobila posao snimanja Jadranskog mora bez natječaja i to preko Ministarstva obrazovanja, pod izlikom da će dobiveni podaci služiti akademskoj zajednici. HDZ se zalaže za rekonstrukciju termoelektrane Plomin. U ovoj stranci smatraju kako je proizvodnja električne energije iz plina trenutno nekonkurentna te se stoga zalažu za ugljen kao osnovni energent novog bloka termoelektrane.
Što se tiče scenarija budućnosti Ine, HDZ se dosad nije konkretnije izjašnjavao o tom pitanju. Stranka se načelno zalaže za maksimalnu zaštitu nacionalnih interesa u Ini, ali i uz poštivanje investitora. Puno su konkretniji po pitanju rafierije u Sisku, čijem se zatvaranju žestoko protive. Kako napominju, sve obveze strateških partnera u Ini, pa i one vezane uz modernizaciju rafierija,
definirane su dioničkim ugovorom i Vlada mora inzistirati na zaštiti strateških hrvatskih interesa.

ORaH se protivi crpljenju nafte iz Jadranskog mora

ORaH je u odgovoru na upitnik još jednom ponovio svoje više puta izrečeno protivljenje crpljenju nafte iz Jadranskog mora. Za njih je to složen tehnološki proces koji sadrži puno operativnih rizika ugrožavanja prirode. To se pogotovo odnosi na plitka i zatvorena mora kao što je Jadransko, u kojima i najmanja havarija može uzrokovati dugotrajno onečišćenje. Uz očite negativne aspekte koje potencijalno može imati na turizam, u ORaH-u navode kako istraživanje i eksploatacija nafte mogu ugroziti i ribarstvo (posebice akvakulturu) te nacionalne parkove, odnosno gospodarske grane koje čine stabilan i sve značajniji dio prihoda lokalne zajednice. ORaH je također snažno protiv rekonstrukcije termoelektrane Plomin. Kako navode, kod projekta uopće nije riječ o rekonstrukciji, kako se predstavlja javnosti, nego izgradnji potpuno nove termoelektrane. Ova stranka smatra kako je za
Hrvatsku, kao članicu Europske unije čiji je strateški smjer razvoj niskougljične energetike i gospodarstva, potpuno neprihvatljiva gradnja termoelektrane na uvozni ugljen. Elektranom na uvozni ugljen neće se povećati hrvatska energetska neovisnost, a riječ je i o energentu koji će u velikoj mjeri utjecati na povećanje emisija CO2, zbog čega će proizvedena energija u konačnici biti nekonkurentna. U ORaH-u to dodatno argumentiraju i najavom izgradnje LNG terminala na Krku koja podrazumijeva i gradnju termoelektrane na plin te rekonstrukciju TE Urinj. Završetkom tih projekata proizvodnja električne energije iz TE Plomin C bit će dodatno nekonkurentna na tržištu, već samo zbog troška emisija ili skladištenja CO2.
Što se tiče situacije oko Ine, ORaH prepoznaje dugogodišnju pasivnost hrvatske strane u defiiraju i donošenju strateških odluka kompanije. Priznaju kako ne postoji jednostavna pravna podloga za poništenje potpisanog ugovora, ali pretpostavljaju da 'RH ima pravo pokrenuti spor protiv MOL-a za naknadu štete
zbog izgubljenog profia uslijed štetnog ugovora' te da postoji stvarna mogućnost za dobivanje tog spora. Naknada štete dogovorom može se pretvoriti u
vlasničke udjele, čime bi država opet postala većinski vlasnik tvrtke. Zatvaranje rafierije u Sisku nazivaju ad hoc i neozbiljnim rješenjem Inine uprave. Smatraju da se o zatvaranju rafierije može raspravljati tek nakon što INA donese plan u kojem se zadržava zaposlenost radnika.

HNS u potpunosti podržava raspisivanje koncesija za pronalazak nafte u Jadranu jer to znači energetsku stabilnost i manji uvoz energije te donosi velika ulaganja

Briga za energetski sektor u raspodjeli odgovornosti među strankama vladajuće koalicije pripala je HNS-u, koji se profilirao u velikog zagovornika svih projekata koji su bili predmet naše analize. Kao argument za projekt eksploatacije nafte i plina navode činjenicu da se oni već desetljećima crpe u Jadranskom moru bez ijednog incidenta. Talijani ionako već na svojoj strani imaju 128 bušotina, a kako navode u HNS-u, našim morem prometuje preko 300 tankera. Jasan stav HNS ima i oko rekonstrukcije termoelektrane Plomin.
Oni taj projekt snažno podržavaju jer je važan iz nekoliko razloga, prije svega zbog zamjene zastarjele tehnologije iz postojećeg bloka, čime bi se osigurala veća efikasnost elektrane, povećali ekološki standardi te jeftinije proizvodila električna energija.
HNS-ov ministar šef je Vladinog pregovaračkog tima u sporu s MOL-om oko Ine i u više je navrata potvrdio stavove koje je ta stranka navela i u odgovoru na
upitnik. Prema njima, svaka suverena država mora štiti svoje strateške interese, a to podrazumijeva kontrolu nad ključnim nacionalnim tvrtkama. Pred Inom su
dva rješenja, ili dogovor s postojećim partnerom ili pronalazak drugog partnera, a prema njima drugi je scenarij izgledniji. Što se tiče zatvaranja rafnerije u Sisku, HNS smatra da se MOL prije takvih strateških koraka mora dogovoriti s drugim najvećim dioničarom, sa zaključkom kako je zemljama koje ne crpe naftu puno lakše donijeti takvu odluku. Prema njima, u zemljama koje imaju proizvodnju, koju u budućnosti žele čak i povećati, mora se 'i o tome voditi računa i ne može samo interes tvrtke biti u prvom planu'.

HSS se protivi eksploataciji nafte u Jadranu

Za njih je turizam, uz poljoprivredu, najvažnija hrvatska gospodarska grana. Istraživanje i eksploatacija naft nose prevelik rizik za ribarstvo i okoliš hrvatskog zaobalja, priobalja i otoka, a Hrvatska bi taj energent trebala u što većoj mjeri zamjenjivati s obnovljivim izvorima energije. HSS-ovci se isto tako protive projektu rekonstrukcije Termoelektrane Plomin. Prema njima, termoelektrane na ugljen tehnologije su 19. i 20. stoljeća jer imaju mali stupanj korisnosti, a donose veliko onečišćenje okoliša. Uz to, napominju kako prema planovima blok C 'neće biti kogeneracijsko postrojenje koje bi koristilo i toplinsku energiju, već se ona nepovratno baca u okoliš'.
Što se tiče Ine, HSS se također zalaže za povratak te nacionalno i strateški važne tvrtke u hrvatsko vlasništvo. Ova stranka problem bi riješila poništenjem ili promjenom Dioničarskog ugovora. MOL-u se može nadoknaditi eventualna šteta, smanjena za kompenzaciju zbog propuštanja povećanja vrijednosti Ine, prije svega zbog 'zanemarivanja ulaganja u Inine rafierije te neistraživanja zaliha naft i plina'. Trenutna situacija oko rafierije u Sisku, za HSS je samo još jedan od dokaza kako je Inu nužno vratiti u vlasništvo RH. Ipak, HSS priznaje kako će se u Hrvatskoj jedna od dviju rafierija morati zatvoriti jer potražnja za naftim derivatima u Europi opada, a MOL, koji je još uvijek njihov vlasnik, ima pogone za preradu koji su u boljem stanju od ovih u Hrvatskoj.

HDSSB podržava raspisivanje koncesija za istraživanje nafte,ali u ograničenim područjima Jadrana te uz poštivanje najviših standarda zaštite

Najviši standardi zaštite, prema njima, podrazumijevaju dodatnu zaštitu tornjeva za vađenje nafte i to dvostrukim barijerama koje bi priječile širenje onečišćenja uslijed mogućeg izlijevanja nafte. Uz takve i slične mjere turizam ne bi bio ugrožen, a vađenje naft doprinijelo bi općem razvoju i blagostanju.
Slavonci i Baranjci također podržavaju projekt Plomin C jer je to s ekonomsko-energetskog aspekta jedino isplativo rješenje. Što pod tim misle, u ovoj stranci objašnjavaju izračunom cijene proizvodnje i prodaje električne energije. U proizvodnji energije temeljenoj na ugljenu cijena MWh iz elektrane iznosi od 40 do 45 EUR/MWh, što je blizu sadašnjoj tržišnoj cijeni i na granici je rentabilnosti. Za usporedbu, kad bi se kao osnovni energent koristio plin, cijena proizvodnje iznosila bi oko 75 EUR/MWh. HDSSB-ovci napominju kako bi 'plinska' elektrana Plomin, čija je snaga prema planu 500 MW, kod maksimalne proizvodnje generirala dnevni gubitak od 360.000 eura. Uzimajući također u obzir potencijalne probleme u isporuci plina zbog situacije u Ukrajini, alternativne ideje o 'Plominu na plin' za njih su neprihvatljive.
Spor oko Ine HDSSB bi riješio kroz dva koraka koji u konačnici rezultiraju ponovnim dolaskom Ine u vlasništvo RH. Prvi su koraci izmjene Zakona o dioničarstvu i Zakona o Ini, čime bi se jasno defiirala proporcionalnost vlasničkih udjela s upravljačkim pravima, a drugi je korak 'dokup dionica na tržištu' čime bi Hrvatska stekla više od 50 posto vlasništva. Rafieriju u Sisku ova stranka ne bi zatvarala jer bi to u konačnici značilo prestanak prerade domaće nafte, jer bi i rafierija Rijeka zbog transportnih troškova postala nekonkurentna. Srednjoročni i dugoročni interes Ine nije zatvaranje rafinerije Sisak, već povećanje proizvodnje nafte i njezina modernizacija, što će donijeti 'zapošljavanje i razvoj za cijeli kraj i Hrvatsku'.

IDS podržava planove za istraživanje i eksploataciju nafte i plina u Jadranu

Prema IDS-u, turizam i naftna industrija mogu ići skupa, a najbolji je primjer za to funkcioniranje dviju plinskih platformi nedaleko od Pule. Ipak, u ovoj stranci napominju kako se prije eksploatacije mora provesti strateška studija utjecaja na okoliš, uz poštivanje svih europskih normi. Uz to, u IDS-u napominju kako se kod ovakvih velikih projekata mora uvažavati i glas jedinica lokalne i regionalne samouprave koje su najbliže tim područjima.
Upravo zbog blizine IDS-ovci su posebno zainteresirani za projekt rekonstrukcije termoelektrane Plomin. Za njih sama rekonstrukcija nije sporna, ali je im je sporan ugljen kao njezin osnovni energent. IDS navodi kako je prostorni plan Istarske županije, u kojoj je ta stranka na vlasti od hrvatske neovisnosti, defnirao plin kao energent i to jasno iskazuje stav koji imaju o projektu. Dodatno napominju kako su svjesni da 'država može i mimo lokalne zajednice realizirati projekt, ali je jedini ispravni put dogovor s lokalnom zajednicom i poštivanje volje građana koji žive na tom području'.
Što se tiče Ine, u ovoj stranci smatraju kako Vlada RH, čiji su i oni sastavni dio, treba iskoristiti sve pravne mehanizme kako bi osporila valjanost ugovora kojeg je potpisao bivši premijer Ivo Sanader. Kratkoročno, to podrazumijeva povrat upravljanja Inom u skladu s udjelima koje imaju najveći dioničari, dok je dugoročni cilj dogovaranje novog modela upravljanja tvrtkom. IDS se također zalaže za opstanak rafinenerije u Sisku, jer je riječ o strateškoj tvrtki i industriji 'za koju se treba boriti i koja može biti rentabilna'. (Dalmatinski portal)