More u keramici

Otvorit ću vam svoj mali prozor u svijet gline i keramike. Uvijek sam imao potrebu da se bavim nečim kreativnim. Imao sam neke izlete u crtanju i slikanju, ali nikada nešto ozbiljno, sve dok jednog dana prije par godina nisam ušetao u jednu malu galeriju u Rovinju. Tamo sam ostao fasciniran keramičkim radovima i rekao sam sebi da moram ovo barem jednom pokušati. Dvije – tri godine godine kasnije odlučio sam svoju želju i ostvariti. Došao sam u hobby trgovinu u Rijeci, kupio glinu i neki osnovni alat. Pitao prodavačicu da mi barem malo kaže kako se radi sa glinom. Sjećam se da mi je rekla kako će mi ruke biti alat koji ću najviše koristiti i to mi se jako svidjelo. Počeo sam prikupljat informacije i tražiti literaturu koje za ovo gotovo i nema. Prvi dodir sa glinom, prvi rad…ispunila me velika sreća, vrijeme prolazi gotovo brže nego kada ronim…čak ima i određene doze adrenalina…onaj osjećaj kada sam svojim rukama napraviš nešto opipljivo. Spoznaja i potreba da iza sebe ostaviš neki trag.

Tehnike izrade keramike

Imamo različite tehnike izrade keramike. Modeliranje, tj. izrada skulptura. Tom tehnikom se ja sada koristim. Rad na lončarskom kolu, izrada uporabne keramike (čaše, tanjuri…) u kojoj se kombinira više različitih tehnika. Izrada reljefa na ravnoj plohi (bass relief).

Postoje i razne tehnike paljenja, bojenja i glaziranja gline/keramike. Izdvojio bi meni jednu jako zanimljivu tehniku, a to je RAKU tehnika koja dolazi iz Japana. Riječ raku otprilike bi značila sreću,radost. To je dosta kompleksna tehnika i izvodi se na otvorenom prostoru. Ukratko, glina se podvrgava prvom (biskvitnom) paljenju na oko 1000 stupnjeva. Kada se skulptura ohladi, dekorira se engobama (boje za keramiku) i glazurama, te se ponovo pali u posebnoj peći za raku na oko 980 stupnjeva. Odmah iz peći, specijalnim kliještima skulptura se stavlja u piljevinu gdje gori, te redukcijom kisika dolazi do kemijskih procesa. Rezultat tog procesa su uzbudljivi i ekspresivni efekti nastali u toj vatri i dimu.

Modeliranje gline

Sada ću vam pokušati objasniti kako se konkretno dođe od gline (blata) do željene skulpture i na kraju same keramike. Glina koju koristim je ona tvrdoće 6. (bijela) jer nakon pečenja je bijele boje u odnosu npr. na majoliku koja je crvenkaste boje. Predviđena je za modeliranje i rad na lončarskom kolu. Već sam rekao da su za rad ruke najbolji alat. Potrebno je još imati viziju i donekle jasnu sliku u glavi kako bi rad trebao na kraju izgledati. Može se pomoći sa nekom slikom da vam pomogne kod izrade skulpture.Kako volim more, a pogotovo podmorje, nije mi bio problem naći ideju i početnu inspiraciju za rad. Za primjer ću opisati kako sam izmodelirao skulpturu ribe.

Izrada skulpture ribe (od gline do keramike)

Potrebna je neka ravna i glatka podloga za rad, tanki lim (limeni bubreg), obični nož sa tankom i ravnom oštricom, metalna uska žličica za utiskivanje i spajanje npr. peraje sa tijelom ribe, slikarski kist za zaglađivanje neravnina i učvršćivanje spojeva. U radu sa glinom se dosta spominje glina „tvrdoće kože“. To je glina koja je još uvijek obradiva i nije se još toliko osušila da se sa njom ne može raditi. Glina tvrdoće kože se mora spajati sa SLIPOM (suha glina koja je pomiješana sa vodom u gustoću npr. vrhnja) na taj način da se podloga koja se spaja malo izbrazda sa nekom metalnom oštricom i namaže slipom, kao i mjesto gdje se lijepi. To mjesto gdje je spojeno sa slipom, sigurno se neće razdvojiti. A kada je glina „friška“ i nije došla do tvrdoće kože, spoj se može samo premazati kistom i vodom i glina slobodno utisnuti i zagladiti da se spojevi ne vide.
Prvo se određuje veličina buduće skulpture. Otkinete predviđenu količinu gline i potom istisnete zrak iz nje(valjamo je ili pritišćemo dlanom o dlan), što je bitno jer ako zrak ostane, prilikom pečenja može doći do pucanja. Morate imati na umu da uvijek možete dodavati i oduzimati, te da se sve može popraviti. Najteže i po meni najvažnije je dobiti tijelo i formu ribe. Rep, peraje, i ostale detalje radimo zadnje. Radite tako da spajate dio po dio gline jer tako lakše dobijete oblik koji želite. Pokušavate pri tome da vam tijelo ribe bude otprilike iste debljine cca. od 0,5-1cm. Kada dobijete željeni oblik ribe, dodajete detalje (oči, peraje) koje u hodu izmodelirate i spojite utiskivanjem ili slipom (ako je već glina malo otvrdnula) na tijelo ribe. Sve neravnine koje su nastale prilikom rada se mogu na kraju sa vlažnim kistom zagladiti i usput dodatno učvrstiti. Kada ste u potpunosti zadovoljni sa izgledom skulpture, ostavljate ju da se suši. Sušenje traje otprilike tri do četiri dana, ako je ljeto, suša i velike vrućine, dovoljna su i dva dana. Nakon toga slijedi retuširanje skulpture koje se radi tako da se mekanom spužvom koja se namoči u vodu i ocijedi, dorade sve neravnine i „višci“. Veće neravnine i oštri rubovi se mogu još obraditi finim šmirgl papirom ili nekim oštrim metalnim alatom. Nakon toga pustimo da se rad suši još najmanje 5 dana nakon retuširanja u cilju da se isuši preostala voda u glini. 
Na osušenu skulpturu nanosimo boje (engobe) koje želimo. Ako želimo intenzivniju i jaču boju, nanosimo više puta po istom mjestu. Boje za keramiku se vrlo brzo suše i lagane su za rad. Pobojanu skulpturu ribe drugi dan možemo staviti u peć i podvrgnuti je prvom (biskvitnom) paljenju na 1000 stupnjeva. Paljenje se odvija u posebnim pećima za keramiku koje postižu temperature do 1300 stupnjeva celzijusa. Temperatura se regulira termostatom i postepeno se povećava, a paljenje traje oko 6h, koliko treba i za hlađenje koje se također odvija postepeno. Postoje tablice na kojima je prikazano koliko se dugo peče (pali) na određenoj temperaturi. Po završetku prvog (biskvitnog) paljenja već dobivamo okaminu, koja kada kucnemo po njoj ima zvonak zvuk. 
Sada je naša skulptura spremna za stavljanje glazure koja kada se speče je prozirna i daje onaj završni (glatki i sjajni) izgled keramici. Glazura dolazi u bijelom prahu, obično u paketu od 1kg. Ona se miješa sa vodom, otprilike sam stavljao 0,6kg na 1.5l vode. Postoji i sprava koja mjeri gustoću glazure.

Uroni se u bocu i na skali bi trebalo biti između 1200-1350, to je idealna gustoća. Kada glazuru zamiješamo u boci, izlijemo ju u neku kantu (manju od jupola) ili neku plastičnu posudu u koju ćemo moći bar djelomično uroniti skulpturu. Ako nam je nezgodno uroniti, možemo je i polijevati. Skulpturu najčešće nećemo moći uroniti cijelu, pa će biti potrebno uroniti je još jednom.
Treba pripaziti kod drugog uranjanja u glazuru da se preklopi sa prvom granicom uranjana max. 1 cm. Glazura nanesena na skulpturu brzo se suši i izgleda kao da ste skulpturu koji ste glazirali obojali školskom kredom. Poprimit će također i bijelu boju. Jedna vrlo bitna stvar je da kada izglaziramo skulpturu, onaj dio koji će ići u peć i biti u doticaju sa šamotom treba oprati sa vlažnom spužvom, skroz do boje. Ukratko, skidamo glazuru do boje jer bi se prilikom pečenja zalijepila za šamotnu podlogu. Isto tako, ako se peče više radova, oni se ne smiju dodirivati. Još nam na kraju ostaje zadnje paljenje. Postupak je isti kao i kod prvog. Moramo se samo pridržavati max. temperature kojom se određena glazura može tretirati. Ova prozirna je na oko 1000 stupnjeva. 
Napokon, meni najdraži dio je otvaranje peći…kada vidiš da se sve sjaji i da je sve kako treba. Na kraju bi rekao da se tu može jako puno eksperimentirati. Tu mislim na dekoriranje skulpture ili nekog rada. Postoje i glazure u boji, pa možemo bojiti sa njima, umjesto engobama (boje za keramiku).

Ovo je tek jedan mali dio svijeta keramike…ja još imam puno toga za naučiti i nadam se da će barem jednom od vas ovaj tekst pomoći ako se odluči za rad sa glinom.