Louis Boutan - prvi svjetski podvodni fotograf

Dok je prva podvodna fotografija snimljena 1856. (mutna i nejasna snimka pomoću kamere montirane na štap), prvi podvodni fotograf počeo je s radom 1893. godine. Louis Boutan izradio je podvodne fotoaparate i napisao značajne knjige o podvodnoj fotografiji koje će nadahnnuti generacije. Boutana je veoma zanimala biologija, za koju se i školovao na pariškom sveučilištu te 1879. godine stekao titulu doktora znanosti.
Ubrzo nakon toga, već 1893. postaje profesor na sveučilišnom laboratoriju za biologiju mora: Arago Laboratories u mjestu Banyuls-sur-Mer. Njegov rad u Arago laboratoriju dao mu je novu perspektivu i proširio vidike o tome što se nalazi ispod oceanskih valova, uključujući i priliku da koristi njihova ronilačka odijela. Nakon upoznavanja s podmorskim krajolicima iz prve ruke, Boutan je dobio inspiraciju za pronalazak načina da ih i fotografira.

Za pomoć kod izrade podvodnih fotografija obratio se svom bratu Augusteu, koji je bio inžinjer. Auguste je izradio nacrt podvodne kamere koja je u dubini omogućavala izmjenu fotografskih ploča, promjenu otvora blende i brzine zatvarača te okidanje. Originalni dizajn uključivao je čak i način za izmjenu plovnosti kamere pomoću zračnog balona. Iste je godine Boutan izradio svoju kameru i započeo eksperimentiranje. Prvi su pokušaji fotografiranja s podvodnom rasvjetom Boutana prilično razočarali. Sve do tog trenutka, fotografija uz upotrebu umjetne rasvjete zahtijevala je kisik; tipično za ono doba, bljesak se dobivao rapidnim izgaranjem magnezija u prahu ili neke njegove mješavine. No, već iste godine inženjer elektrotehnike M. Chaffour pomaže mu izraditi zatvoreni sistem, staklenu žarulju koja je služila kao kućište za magnezijevu nit. Žarulja je bila ispunjena čistim kisikom, a magnezijeva nit bi se zapalila električnim impulsom. Nažalost, izgaranje magnezija stvaralo je veoma gust, neproziran dim magnezij-oksida koji bi trenutno zamaglio čitavu žarulju, zbog čega su fotografije bile blijede i slabo osvijetljene. Toplina koja se oslobađa izgaranjem magnezijeve niti također je predstavljala veliki problem, pošto bi većina žarulja eksplodirala tijekom uporabe.

Potaknut neuspjehom takvog osvjetljenja, Boutanov asistent Joseph David pomogao je konstruirati pouzdaniji blic. Nova je žarulja koristila gumenu ručnu pumpicu kojom se upuhivao magnezijev prah u upaljenu alkoholnu svjetiljku. Iako je ovo bila dosta pouzdanija metoda osvjetljenja, svjetiljka je bila pričvršćena za drvenu bačvu i zato nezgrapna i neprikladna u većini situacija. Boutan je bio prisiljen zaroniti bez fotografske opreme, koja bi mu bila naknadno spuštena na dno nakon što je odabrao kadar. Srećom, uskoro je dizajn fotoaparata bio značajno smanjen, dozvoljavajući mu veću slobodu kretanja i manevriranja.

Vrlo brzo je Boutan razvio još pouzdanije metode snimanja podvodne fotografije. Kompaktniju i lakše prenosivu rasvjetu, manja kućišta fotoaparata i bolje leće. S vremenom su kamere dovoljno reducirane da ih ronioc sa sobom u ruci može ponijeti na dno, što je sam postupak značajno ubrzalo. Pored fotoaparata kojima je bilo lakše manevrirati, Boutan je počeo koristiti i sistem s dvije električne lučne svjetiljke s ugljenim elektrodama.

Nakon perioda eksperimentiranja, Louis Boutan je postao vodeći podvodni fotograf svog vremena. Godine 1898. izdao je knjigu koja detaljno opisuje njegov rad s podvodnom fotografijom, nazvanu "La Photographie sous-marine et les progres de la photographie". U knjizi je prikazano nekoliko ilustracija njegovih uradaka, te veliki broj fotografija koje je snimio proteklih godina. 

http://fadedandblurred.com