Kamenice malostonskog zaljeva

Ovo ljeto svratili smo u jedan kraj kojeg malo tko posjećuje u srcu sezone, to je naš biser Malostonski Zaljev. To je područje gdje nema nautičarskog turizma, a lokalni turisti su uglavnom Česi, al oni prolazni su gotovo svi jer upravo je Mali Ston jako važno odredište svih turista. gdje se rijetko tko uopće može sresti na moru i u srcu sezone, to je i područje koje dijele dvije države, lijepa naša, te Bosna i Hercegovina za koju nažalost ne mogu reći to isto jer osim što je njihovo područje izdevastirano divljom izgradnjom, bezakonjem, obalom istučenoj za one gladne prstaca to je isto tako opasno područje jer svako jutro netko baci dinamit što se može osjetiti i na našoj strani obale. Gotovo da ne postoji ronilac koji na tom području nije čuo obližnju detonaciju kojom određeni ohrabljeni hercegovački ribari love. Upravo sam i sam bio svjedokom detonacije koja me, na udaljenosti od oko 300 metara, dobro stresla ovo ljeto. No njihov je dio obale mal, a naš dovoljno velik da ga lokalni stanovnici moraju bolje iskoristiti za dobrobit svih nas. Park prirode Malostonski zaljev jedan je od najvažnijih bisera hrvatske. Smješten između kopna i otoka pelješca, taman otprilike gdje završava ušće neretve na kopnu , rt Osik, te sa pelješke strane, mjesta Sreser. Zbog velike količine slatke vode i hranjivih sastojaka koju nanosi rijeka Neretva, te čistog jadranskog mora gdje na širem području nema nikakvih teških industrijskih postrojenja, ovo je možda i jedno od najkvalitetnijih školjkarskih područja na cijelom Mediteranu. To prepoznaju svi koji vole školjke bilo domaći ili svjetski sladokusci ovih plodova mora. To prepoznaju i brojni turisti koji upravo zbog tog razloga dolaze u restorane ovog područja i uporno se vračaju svake godine. A to dokazuje i cijena koju postiže, posebno malostonska kamenica od 5 - 12 kn po komadu. Osim školjaka koje se uzgajaju, u zaljevu žive i rastu gotovo sve ostale vrste školjaka, pa tako roneći možete vidjeti školjkarski rajski vrt gdje je na nekim mjestima cijelo dno pokriveno kunjkama, a lostura ima na svakom metru četvornom i sve su velike.

Nisam mogao odoljeti a da ne dođem u goste starom poznaniku Stivenu Giljeviću koji me je i ove godine dočekao sa pladnjom njegovih kamenica te ujedno i pokazao svima nama kako se uzgajaju kamenice. Stiven uzgaja dagnje i kamenice već godinama i poznaje sve tajne kako svoj proizvod učiniti što kvalitetnijim. Upravo sam i sam kod njega zavolio ovu školjku koju godinama nisam mogao pojesti dok jednog dana nisam odjednom pojeo 20 komada. Kao da mi je apetit za ove školjke proradio preko noći, počeo sam ih tamanit u velikom broju pa sam odjednom postao dio te hedonističke zajednice. Nije mi lako pisati o njima jer cijelo vrijeme osjećam taj okus i dođe mi da opet otiđem do Malog Mora kod Stivena na novu porciju kamenica. Kažu da su zimi puno ukusnije a ja ih eto jeo ljeti. Stiven objašnjava kako prepoznati pravu frišku i ukusnu kamencicu, one koje imaju vidljivi dio bijelog mesa su puno kvalitetnije. Sigurno da je najbolje jesi ih sirove, uz mrvu iscijeđenog limuna, neki ih jedu i sa kruhom. Bogate su bjelančevinama, ugljikohidratima i svim vitaminima. Možda se zato smatra da su jedan od najjačih afrodizijaka.

Uzgoj kamenice

Kako kaže Stiven, nije problem uzgojiti kamenice, jer posla ima puno manje nego primjerice kod dagnji. Također ne napadaju ih orade jer im je ljuštura čvršća pa će se radije baciti na obližnje dagnje. Proces uzgoja počinje krajem proljeća nakon što su se kamenice izmjestile. Kao i većina morskih organizama, mlađ kamenice živi kao plankton, nošena morskim strujama. Mlađ kamenice dok pliva u morskom stupcu traži površinu na koju bi se prilijepila. Uzgajivači tada spuste u more komade mrežaste plastike i ubrzo im se zalijepi velik broj mladih kamenica koje se počinju razvijati kao školjke. U more se može staviti bilo što, prije se najčešće radilo sa granjem. Nakon godinu dana, kada su velike oko 5 cm, kamenice se trebaju premjestiti sa te podloge na konop koji će ih držati do dana kada su spremne za konzumaciju. Kako je kamenica vapnenački zalijepljena za podlogu jednom kada je skinemo ne možemo je više vratiti. Stoga se prilikom lijepljenja za konope koristi nešto slično – cement. Kamenice se poslože na pod, na njih se stavi malo cementa, na cementirane kamenice postavi se konop te na svaku kamenicu posloži još jedna tako da konop ostaje zacementiran između dvije školjke. Taj proces se obično radi predvečer, jer kamenici van mora više odgovara manja temperatura, i treba pričekati cijelu noć da se cement osuši i ujutro je vratiti u more. Konopi sa kamenicama se zavežu za glavni konop koji stoji na površini nošen velikim i usidrenim bovama. Dugi nizovi usidrenih bova mogu se susresti u mnogim predjelima Jadrana. Najpoznatiji su Limski kanal, Novigradsko more, Šibenski kanal i naravno Malostonski zaljev, ali ima ih i u dosta drugih područja. Školjke na konopima razvijaju se 3 godine, prije je bilo dovoljno 2 ali danas je potražnja samo za školjkama koje su rastom prešle određenu dužinu što za 2 godine ne mogu preći. Školjke vise na konopima, u niti jednom slučaju ne smiju biti u doticaju sa morskim dnom jer se na njemu nalaze volci, zvijezde, i neki oblici crva koji imaju sposobnost bušenja školjke da bi došli do mesa. Jedan od najvećih problema prilikom uzgoja kamenice je to što ne možemo kontrolirati broj mlađi kamenica koje će se zalijepiti za podlogu. Kada bi se kamenice mogle kontrolirano mrijestiti onda bi proizvodnja mogla biti „neograničeno“ velika, i još kada bi izvoz bio osiguran onda bi ovo bio jedan od naših najkvalitetnijih i najcjenjenijih proizvoda jer ostale zemlje Europe imaju jaku potražnju i ne toliko kvalitetne kamenice. Naši znanstvenici za sada uspješno rade na kontroliranom mrijestu kamenica u istraživačkom centru Bistrina.

O kamenici

Kamenica (Ostrea Edulis), školjka je nepravilnog okruglog oblika. Ljušture su nesimetrične a rubovi rastu kao da nemaju pravilo. Na školjci se nalaze tanki listići koji se lako odlamaju. Naraste do 15 cm u najdužem dijelu osovine. Strana školjke koja je pričvršćena za podlogu je nešto ovalnija dok je gornja strana plosnata. Kamenicu nije jednostavno uočiti na podlozi jer izgleda identično kamenu na kojem se nalazi. Sakuplja se najčešće koristeći neke metalne poluge ili čekić, rijetko golim rukama jer je na podlogu doslovno zacementirana. Najveći neprijatelji su joj volci, zvijezde, crvi i ribe ali najgori su ipak crvi tzv. planarije koji su plosnati poput lista. Jako malo kamenica preživi napade svojih neprijatelja pa je to jedan od razloga zašto ovih školjaka nema toliko puno koliko bi ih moglo biti u prirodi. Odabire područja sa nižom slanošću mora pa je ima uglavnom po zatvorenim zaljevima i uvalama sa pritokom slatke vode. Slatke vode sa sobom donose veću koncentraciju hranjivih mineralnih soli i pogoduju bujanju fitoplanktona kojim se kamenice intenzivno hrane. Također jedan od važnih preduvjeta za rast kamenice je često strujanje mora koje donosi hranjive tvari ravno do školjke. Ne žive na većim dubinama, osim u uzgajalištima gdje ih se može spustiti i do 15 metara dubine. Ova kamenica nastanjuje istočne obale Atlantika i Mediterana gdje se već tradicionalno uzgaja kao kod nas. No veći dio Europske obale prilično je zagađen, prelovljen pa je zdrava kamenica postala sve traženija roba. Osim ove vrste u jadranu žive još neke nezapažene vrste kao (Ostrea stentina) miniaturna vrsta kamenice koja naraste svega 5 cm. Jedan je od onih morskih organizama koji ostaje nezapažen u prirodi baš zbog svog malog rasta. Nastanjuje Iste dijelove Jadrana kao i prava kamenica a najčešće ju možemo susresti prilikom čišćenja drugih morskih organizama. Lako ju možemo razlikovati od nedorasle obične kamenice jer nedorasla je jako krhka i tanka, prozirkasta, dok je ova, minijaturna, široka i čvršća. Osim nje tu je jedna vrsta, popularno nazvana žlica (Nepoycnodonta cochelear), koja nastanjuje cijelu obalu jadrana ali joj više odgovaraju velike dubine. Najčešće ju možemo uočiti na drugim školjkama koje se ulove u dubokom moru, sa kojih strši taj bijeli i nepravilni oblik školjke. Ova vrsta ne pripada obitelji kamenica ali je jako slična. Odmah možemo primijetiti da se radi o žlici jer za razliku od kamenice nije zalijepljena na jednoj od ljuštura.
Uzgajanje školjaka možda nije unosan biznis, no on je za stanovnike ovog područja jako važan način prihoda. Uz malo maslina, loza, turizma, ribarstva svi bi mogli živjeti solidno i zdravo što bi zapravo trebao biti cilj kojem treba težiti. A tom cilju se treba posvetiti na najvišim razinama, jer za sada se ljudi snalaze kako mogu. Malostonska kamenica mogla bi biti jedan od najprepoznatljjivijih proizvoda naše države na koji bi svi trebali biti ponosni i poticati uzgoj, omogućiti prodaju, pa i izvoz u zemlje Europske unije koje itekako cijene taj proizvod, možda i više nego mi kojima se sve nalazi ispred nosa.

Japanska kamenica

Početkom ovog stoljeća kamenicu je u većini Europskih država (izuzev Jadrana) dotukla prirodna bolest zbog koje je proizvodnja naglo opala. Umjesto ove naše autohtone kamenice proizvodnja je nastavljena sa lako kultiviranom Japanskom kamenicom koja je ubrzo zauzela primarno mjesto u proizvodnji. Danas se Japanska kamenica uzgaja u 75% Europskih uzgajališta kamenica. Japanska kamenica ( Crossostrea gigas) naraste do 30 cm i brže raste od naše kamenice. Ova vrsta kamenice nema toliku širinu koliko dužinu pa ju je lakše po tome prepoznati. Također nema sitne listiće nego vidljive nabore i brazde a boja joj je bjelilja od Jadranske. Jasno da je ova kamenica prirodno ne pripada Jadranu no ipak se u sjevernom dijelu udomaćila, vjerojatno uvezena u neka uzgajališta sjevernog Jadrana. Na jugu Jadrana je nema u prirodi. Japanska kamenica nije ni blizu ukusna našoj kamenici pa je to jedan od razloga zašto je Europska kamenica posebno tražena, pogotovo ona Malostonska koja vjerojatno ima najbolje prirodne uvjete za razvoj.

Problem orade i strijelke

Svi ribari bi htjeli da u moru ima puno ribe, no školjkari sigurno ne bi voljeli da im u moru živi orada koja im pojede veliki dio dagnji, posebno one manje koje u naletu jata oradi nestanu sa konopa. Orade se bez ikakvog straha došuljaju među uzgajalište i čupaju i grizu školjku, riječima školjkara uništavaju. Problem se pokušava riješiti na razne načine, od upotrebe zaštitnih mreža kojima se zatvori cijelo koncesijsko područje, do upotrebe raznih ribolovnih alata kako bi im se smanjio broj. Iako mnogi lokalci ne vole vidjeti navalu sportskih ribolovaca na njihova područja, vjerojatno je u malostonskom kanalu suprotno. Gotovo svi školjkari koje sam upoznao pozdravili su i ohrabrili ribolovce bilo podvodne ili udičare koji dolaze u njihov kraj. Podvodni ribolovci uredno love među uzgajalištem školjaka i nitko ih ne tjera. Malostonski zaljev je park prirode u kojemu postoje određena pravila, no nitko, pa ni nadređeni nisu voljni striktno provoditi taj zakon. Posebno se to odnosi na podvodne ribolovce koji po pravilniku ne bi smjeli loviti u tom području, no nitko ih ne dira. Strijelka je još jedan problem lokalnih ribara koji tradicionalno love ciple već godinama. Strijeka je proždrljiva riba koja njihovim riječima „ napada ribe kad nije gladna“. Podvodni ribolovci, panulaši te spinanje sa obale dobri su načini za lov strijelki no broj im se ne smanjuje, što je ujedno i dokaz da sportsko ribolovni alati kao jedini alati sa kojima se trenutno uspješno love strijeke ne mogu nikako naštetiti ribljem fondu. Za lov na orade i strijelke puno su bolji mjeseci svibanj i lipanj, te rujan, listopad i studeni.

Kako otvoriti kamenicu: