Novogodišnji Kup gradova i Kup nacija u Malom Lošinju - svjetska Meka podvodnog ribolova?

Ako bi uspoređivali Novogodišnji kup gradova i Kup nacija sa nekim sportskim događajem u svijetu, a da ta komparacija ima slične parametre kao natjecanje u podvodnom ribolovu na Malom Lošinju, onda bi najprimjerenija usporedba Novogodišnjeg Kupa gradova i Kupa nacija bila sa teniskim turnirom u Wimbledonu. Ok, novac sigurno nije ono što bi nam prvo palo na pamet, ali tradicija natjecanja, njegova povijest, slavni podvodni ribolovci koji su nastupali u Malom Lošinju, proslavljenost samog natjecanja u svijetu i ugled samog natjecanja, daju nam za pravo da kažemo kako je Novogodišnji Kup gradova i Kup nacija najuglednija manifestacija podvodnog ribolova. 

Koliko Englezi drže do Wimbledona i tradicije tog sportskog događaja govori činjenica da pišu, zapisuju i broje svaku moguću statistiku u All England Clubu. Ne brinite i Lošinjani su zapisali svaki podatak, svaki ulov u gram još tamo od 1959. godine pa do dana današnjeg, samo se nažalost sve više postavlja pitanje, „za koga su to radili?". Tako su na primjer Englezi svake godine - do pobjede 2013. godine Andy Murraya - zbrajali i drvili kako još od davne 1936. godine nisu imali pobjednika, tričavih 77 godina to nije bio ni jedan Englez. Mi nasuprot toga redovno imamo pobjednike na Novogodišnjem Kupu gradova i Kupu nacija ili u najmanju ruku druga ili treća mjesta. Osim toga, specifičnost Wimbledona je u tome da se igračima i gledateljima služe jagode sa šlagom (zna se u gram koliko se količinski potroši jagoda), dok su zaštitne boje turnira zelena i ljubičasta, a sigurnost na terenu budno prati sokol Rufus.

Možda nije primjereno uspoređivati tenis i podvodni ribolov ali možemo usporediti načelno pažnju koja se u državi pridaje najuglednijoj manifestaciji jednog sporta i evidentno je da mi negdje griješimo. Umjesto da natjecateljima i posjetiteljima ponudimo neko voće, nađemo neku boju kao zaštitni znak i izaberemo neko živinče da gleda u daljinu, mi nudimo proslavu Nove godine na otoku, adrenalin samog natjecanja i na kraju dobru feštu i spizu za sve natjecatelje, ali i posjetitelje. Ispričavam se, natjecatelji uvijek dobiju neko voće za okrepu tako da je zagonetnost slabog interesa javnosti, ali i domaćih natjecatelja za natjecanje tim veća.

Kako je ustvari sve počelo?

Kako i inače počinju svi veliki i "grandiozni" planovi podvodnih ribolovaca kod nas. Uz ribu sa gradela i dobro društvo, davne 1959. rodila se ideja da se uoči Nove godine organizira natjecanje u podvodnom ribolovu i to baš kad je Europa prekrivena snijegom.
Prebrojeni su prijatelji, prebrojena su malobrojna ronilačka odijela i zaključeno je da zamisao može biti realizirana. Tog dana kada se u vrtu Zvonka Balenovića, tadašnjeg tajnika sportsko ribolovnog kluba "Udica" i tajnika Turističkog društva Mali Lošinj, rodila ideja da se organizira prvo natjecanje u podvodnom ribolovu pod nazivom "Kup gradova", a kasnije i "Kup nacija", započela je duga tradicija sportskog nadmetanja u podvodnom ribolovu na Malom Lošinju. Do dana današnjeg Novogodišnji kup gradova i Kup nacija, uz izuzetak samo dvije godine kada je natjecanje odgođeno, redovno se održava svake godine, a svaki podvodni ribolovac koji sebe drži dobrim, odličnim ili vrhunskim pojavio se i nastupio je na ovom prestižnom sportskom događaju.
Ovako na prvu, stvar je vrlo jednostavna. Imamo natjecanje u podvodnom ribolovu sa tradicijom od 56 godina (slovima: pedesetšest godina), natjecanje je u svjetskim okvirima zabilježeno kao jedno od najprestižnijih i između ostalog jedno od najjačih. Podatak da ste nastupili i sudjelovali na ovom natjecanju je pitanje je časti i prestiža svakog podvodnog ribolovca u svijetu. Dolazak na Mali Lošinj koji se smatra prijestolnicom svjetskog podvodnog ribolova i gdje je održano prvo neslužbeno, a kasnije i službeno priznato svjetsko prvenstvo, u vrijeme ovog natjecanja doživljaj je za sve podvodne ribolovce. Oni su između ostalog svoje dojmove o ovom događaju zapisali za buduće generacije jer su smatrali da je vrijednost ovog sportskog događaja odavno prešla okvire samo lokalnog ili državnog.
Komesar CMAS-a, bivši natjecatelj i izbornik bugarske reprezentacije Dimitri Minev..."Mali Lošinj je škola sportskog majstorstva. Ovdje smo se upoznavali s podvodnim ribolovom, njegovim ljepotama, dostignućima i problemima, preko Malog Lošinja i u Malom Lošinju upoznavali smo novosti u svijetu. Za nas Bugare to je bio svojevrstan univrzitet podvodnog ribolova. U lošinjskom podmorju učili smo osnove podvodnog ribolova."
Onako na drugu i treću imamo saznanje da značaj ovog natjecanja više cijene stranci nego mi sami (tu treba izuzeti entuzijaste iz SRD Udica, koji ulažući svoje vrijeme i trud bez ikakve financijske naknade održavaju ovo natjecanje još uvijek živim).

...a sad malo o povijesti...

U Malom Lošinju, odnosno u vodama oko Lošinja, 8. rujna 1957. godine održano je IV. europsko prvenstvo u podvodnom ribolovu.
Neslužbeno to je zapravo bilo prvo svjetsko prvenstvo jer je na prvenstvu prvi puta nastupila reprezentacija SAD-a.
Naknadno na kongresu CIPS-a (Confederation International de la Pesche Sportive -Međunarodna konfederacija sportskog ribolova) održanom u Beogradu 1957. godine to je natjecanje proglašeno I. svjetskim prvenstvom u podvodnom ribolovu.
Osim toga, 1956. godine SRD "Udica" i Mali Lošinj bili su domaćini prvog službenog natjecanja u podvodnom ribolovu - prvenstvu sjevernog Jadrana, a ako na to nadodamo podatak da je na Malom Lošinju najstariji ribolovni klub, prvo u bivšoj državi, a posredno i u Hrvatskoj, koji je osnovan još tamo daleke 1948. godine pod nazivom Societa pescatori sportivi, onda možemo slobodno zaključiti kako su Mali Lošinj i Hrvatska Meka podvodnog ribolova u svijetu.
1978. godine održano je finale Kupa Europe na Malom Lošinju, a dodjela ovog prestižnog natjecanja došla je direktno iz Pariza, iz sjedišta CMAS-a, što je ustvari bila samo potvrda da je Mali Lošinj svjetska prijestolnica podvodnog ribolova jer u Malom Lošinju se i utemeljio Kup Europe.
1980. godine, opet na Malom Lošinju, održan je prvi susret veterana podvodnog ribolova. Velikana koji su udarili i temelje ovog sporta, a njihov susret odigrao se upravo na dvadesetu godišnjicu održavanja ovog natjecanja.
1991. godine unatoč teškoj situaciji u Hrvatskoj, ipak je održano natjecanje u inat ratu. Te godine, nekoliko mjeseci ranije otkazano je i svjetsko prvenstvo što se trebalo odigrati na Malom Lošinju, ali entuzijasti iz SRD "Udice" unatoč svemu odlučili su održati tradiciju živom želeći dokazati da rat ne može i ne smije prekinuti život i njegove tijekove.
2010. godine napokon je održano svjetsko prvenstvo u podvodnom ribolovu na Malom Lošinju, a pobjedu je odnio upravo domaći natjecatelj Danijel Gospić što je uz njegov pojedinačni sportski uspjeh bila i konačna potvrda da je Lošinj, ali i Hrvatska svjetska velesila u podvodnom ribolovu.
2017. godine u Malom Lošinju održat će se Euroafričko prvenstvo, a sa ovim podatkom i završavamo sa suhoparnim nabrajanjem uz napomenu da su izdvojeni podaci tek mali dio povijesti podvodnog ribolova na Lošinju i samog natjecanja.

Kako da sačuvamo tradiciju za buduće generacije?

Tradicija podvodnog ribolova očitava se u još jednom vrlo važnom podatku koji ne smijemo nipošto izostaviti. Naime, prijelazni trofej koji se dodjeljuje pobjedniku i koji je osmislio i izradio kipar Vinko Matković (1911.-1973.), a njegova uvećana kopija, 1989. godine postavljena je kao Spomenik podvodnom ribolovcu na početku rive Priko u centru Malog Lošinja još je jedna znamenitost na koju su Lošinjani posebno ponosni. Ipak da stvar bude u duhu hrvatskog poimanja tradicije i sportskog viteštva, prijelazni trofej je 2006. godine nakon što je dodijeljen drugoj ekipi hrvatske reprezentacije netragom je "nestao". Takvu besmislenost bilo bi moguće usporediti samo sa imaginarnim podatkom da netko tko osvoji svjetsko nogometno prvenstvo neće vratiti globalno poznati prijelazni trofej, a da stvar dovedemo do apsurda upravo je jedan naš bivši reprezentativac odlučio trofej zadržati kod sebe, ne pitajući se koju štetu čini kako hrvatskom sportu, tako i samom gradu Lošinju i njegovim građanima.

Kada je Lošinj izgubio domaćinstvo za Kup Europe samo natjecanje postalo je neslužbenog karaktera, a samim time i savez više nije bio obavezan sudjelovati u financiranju samog natjecanja, što je priličan udar na ionako slabu financijsku konstrukciju natjecanja.
Također je zabrinjavajući nedostatak interesa domaćih podvodnih ribolovaca koji se možda može opravdati trenutnom ekonomskom krizom kod nas, ali ako znamo da netko potegne čak iz Grčke, Crne Gore ili iz Alžira samo da nastupi na natjecanju, onda se postavlja prilično logično pitanje..."da li to državljani drugih zemalja više drže do ovog događaja nego mi sami?" Napomenimo još i to da se ove godine po prvi puta natjecanje ne održava na Staru godinu i uvedena je promjena, tako da je određen datum natjecanja 11. i 12. prosinca. samo da bi se izašlo u susret natjecateljima, ali očito da ni to nije bio razlog relativno slabog odaziva.

Podvodni ribolov nije sport u kojem se vrti veliki novac, možemo slobodno reći da je podvodni ribolov „nevin" po tom pitanju i ovim se bave istinski zaljubljenici u more, koji nedostatak financija nadoknađuju ogromnom količinom entuzijazma i dobre volje, ali očito je da čitava situacija glede budućnosti ovog natjecanja ne sluti na dobro. Iako je Novogodišnji Kup gradova i Kup nacija započet kao ideja malog broja zaljubljenika u podvodni ribolov, iako se natjecanje održavana u gradiću sa jedva 8000 stanovnika sa svim okolnim mjestima, važnost ovog događaja odavno je nadišla okvire lokalne zabave ili eto nekakve marginalne sportske smotre.
Danas - kao i prvog dana - natjecanje se održava samo na bazi dobre volje entuzijasta iz SRD "Udica", koji danas na čelu sa predsjednikom kluba Draganom Jambrošićem, Matteom Vidulićem potpredsjednikom kluba, Antoniom Viskićem tajnikom kluba, predsjednikom nadzornog odbora Sašom Botašem uz pomoć ostalih aktivnih članova kluba svojim nesebičnim radom daju priliku da neke buduće generacije jednog dana imaju priliku nastupiti na Novogodišnjem Kupu gradova i Kupu nacija.

Možda je čitavu situaciju najbolje opisao Rado Manzoni koji je i koautor i urednik svezka knjige "Sportski ribolov na Malom Lošinju", iz koje i dolaze većina podataka ovog teksta.
"Kako će se nastaviti? To ovisi o nama, svima koje je Kup združio. Bez tog jedinstva, do zadnjeg barkarijola ne bi bilo moguće održati takvu priredbu svjetske vrijednosti koja svake godine zatvara sportske rubrike. Svi oni koji su u tu ideju i njenu realizaciju uložili dio svojih snaga, kako umnih tako i kroz veslo, veselili se uspjesima i prebolili teškoće, svi oni koji vole Lošinj, posebno veterani, prenašaju na mlade novogodišnje priredbe kao obvezu."