Jadransko-jonska bimodalna oscilacija

Jadransko more je jedno od glavnih mjesta stvaranja dubokih mediteranskih vodenih masa koje se, jednom kad napuste Jadran, šire prema istočnom Mediteranu donoseći sa sobom novi kisik. Stoga se s razlogom Jadransko more može nazvati „plućima“ istočnog Mediterana. Na jačinu „proizvodnje“ jadranskih vodenih masa, između ostalog, utječu i atmosferski procesi koji se odvijaju iznad sjevernog Atlantika, Europe i Mediterana. Zbog sve učestalijih i ekstremnijih promjena u atmosferi nad tim područjima, promjene u stvaranju guste vode mogu mijenjati termohalinu (temperatura i salinitet) cirkulaciju, kako na Mediteranu tako i u Jadranu, te uzrokovati promjenu varijabilnosti oceanografskih svojstava.
Naime, u sjevernom Jonskom moru postoji izražen morski vrtlog koji se dekadski mijenja između anticiklonalne (smjer kazaljke na satu) i ciklonalne (smjer obrnut od kazaljke na satu) vrtnje, što je ima posljedicu izražene oscilacije oceanografskih svojstava u Jadranu. Taj mehanizam je nazvan BiOS (Jadransko-jonska bimodalna oscilacija). Anticiklonalna vrtnja stvara slobodan put svježoj atlantskoj vodi prema Jadranu i na taj način smanjuje jadranski salinitet. Za uzvrat, Jadransko more stvara i u Mediteran „izvozi“ vodu sa smanjenom gustoćom. Posljedica toga je promjena cirkulacije u Jonskom moru u ciklonalnu vrtnju, koja blokira ulazak svježe atlantske vode u Jadran, ali daje slobodan put slanijoj levantinskoj vodi. To povećava jadranski salinitet, stvara vodu više gustoće i u konačnici opet rezultira promjenom cirkulacije u Jonskom moru. I tako priča ide i ići će u krug, sve dok je stvaranja guste vode u Jadranu, slane vode na Levantu i svježe vode na Atlantiku.

Testiranje dugih nizova podataka (oko 60 godina) temperature, saliniteta i otopljenog kisika na Palagruškom pragu korištenjem moderne objektivne metode izdvajanja obrazaca ponašanja (temeljene na umjetnoj inteligenciji) dovelo je do još jednog vidljivog dokaza o promjeni cirkulacije morskog vrtloga u Jonskom moru.

U istraživanju su uočljiva dva perioda s različitim obrascima ponašanja: jedan do kraja 1980-tih koji je karakteriziran kraćim periodima promjenjivosti termohalinih svojstava na Palagruškom pragu, a drugi od kraja 1980-tih do početka 2010-tih koji jasno pokazuje dekadsku varijabilnost BiOS mehanizma. Naime, tijekom 1990-tih Jadran je bio karakteriziran nižim salinitetom i temperaturama uzrokovan anticiklonalnom fazom BiOS-a, dok je veći dio 2000-tih obilježen visokim salinitetom i temperaturom u Jadranu uzrokovanim ciklonalnim vrtlogom u Jonskom moru.