In Memoriam: Ante Simonelli

Izgubili smo te, teško nam je, trudili smo se i ujedinili. Davali smo i htjeli smo dati sve šta imamo da te vratimo. Mnogima si bio uzor, puno si ih naučio, nesebično dijelio savjete, veselio nas ovisnike svojim filmovima, ulovima, pričama. Družili smo se rado i uvijek pričali o moru, ribama, mogli smo smo tako vječno. Bio si dio nas i samo mi možemo razumijeti zašto. Počivaj u miru!

Ovo su bili dirljivi dani, ali nažalost niti tolika vjera i trud nisu ga mogli vratiti. Dobri ljudi ne bi trebali ovako odlazit, roditelji ne bi trebali pokapat svoju djecu, djeca bi trebala rast uz oca. Žuti moj rođo mnogima ćeš falit..

Ne mogu prestat gledat Antin "Bits and pieces" i sad mi djeluje nevjerojatno proročanski. Radnja, glazba, tekst, Antin blaženi pogled i zadnji potez ruke prema zalazećem suncu. The End.

Trebao si doć ode po veliku oradu koja ti bila neostvarena želja, trebali smo snimat novom sony kamerom. Ni ne znaš kako sam ti je htio popljuvati. Ništa od toga ipak, samo još jedna tuzna recka i jos jedno tužno opraštanje. Mirno more prijatelju i do nekog skorog viđenja a one orade...njih cu ti pokazati di su.

Jedan komad mene je uzelo more skupa s tobon, dragi Ante. Nismo se stigli upoznat, a iman osjećaj da san te poznava cili život. Sidin, pišen ovaj post i suza se cidi. Osjećan samo žalost i onaj grop u grlu, koji mi je ovih dana otežava sve štasan radija, je sad još veći. Nema utjehe.

Gledan po stoti put njegov video, ovaj video di se vidi sva jubav svita...po ko zna koji put mislin, jebenti sve nije fer.
žaj mi je, puno mi je žaj...mirno ti more ljudino i laki ti snovi, ako ista otiša si radeci ono šta si najviše volija.

Ruzinavi frende, brate moj po posebnoj strasti prema vampirima, pola sata u plaču neznam sto da napšem, jer se jednostavno ne želim oprostiti, ne ovako...  neka ti je laka i mirna plava postelja koju si tako obožavao... virujem da je Ante nemjerljivo ponosan na svih ovdje, na ovu dosad neviđenu solidarnost i koordinaciju zajedničkih snaga...

Upoznao sam ga na Kupu Gradova 2006., jedan od najpozitivnijih podvodnih ribolovaca koje sam sreo u životu. Dobar čovjek, prava ljudina.
Valjda onaj gore bira samo najbolje.

To je taj osjećaj nevjere,razoćaranja,osjećaj koji me drži od prvog dana. Dali ga poznajem osobno?? kao da je to bitno, kad je kolega koji je dao ,izgubio ono najvrjednije zbog ljubavi prema moru i kada kažem da neće više biti ništa isto kao prije i neće!! jer svaki puta kada stavim disalicu u usta prva misao će biti on i bezbroj pitanja: zašto, kako, pa on je zmaj, Ante. Znam da me razumiju oni koji isto tako ne spavaju noć kada sutra idu u more i imaju tremu kao da idu na prvi randevu i tako trideset i kusur godina.Upalio sam svijeću i gorit će danima,lako mu more i neka poćiva u miru božjem.

Nisam te dobro poznavala Ante, ali na neki način kao i da jesam, čitajući tvoje postove, gledajući fenomenalne video uratke i tvoje priće koje su uvijek bile pune vedrine,optimizma i ljubavi prema ronjenju i moru....

Ante,
danas ti moram reci da te mrzim, jer sam zbog tebe plakao pred svoja dva blizanca koja su me u čudu gledali jer takvo moje lice jos nisu vidjeli u ovih svojih prvih sedam mjeseci. Mrzim te jer kad sam te upoznao u onom malom dućanu u Hotelu Dubrovnik, gdje si prodavao opremu za bordanje, prije mozda i 20 godina, znao si me izluditi svojom energijom i željom za ludorijama. I dok smo kod mene na Srakanama slagali crijep na krovu, što brže, kako bi bar malo zaronili prije mraka. I mrzio sam te dok sam te čekao da se probudiš ujutro od 5-7 pa kad bi ja legao nazad ti bi me za sat vremena budio da idemo na more. A tad si bio majstor od šulje, a ja duboki lovac do 15m. I izluđivao si me sa hrpu sitnica na koje si pazio, a ja sam ih smatrao nebitnim. Mrzio sam kad si otišao na tečaj i do kraja poludio za tim plavetnilom u koje smo svi mi luđaci zaljubljeni pa zbog toga svi nasi bliznji strepe danima dok idemo zaroniti u dubinu i pobjediti lukavu ribu u njezinu dvorištu.
I danas te jos vise mrzim jer si dozvolio nama svima da ostanemo bez tvojih pomalo iritirajućih video ulova i zagonetnih slika i zato sto ce moja žena koja te poznavala od danas svaki moj odlazak na more povezivati sa tvojim odlaskom na more. Mrzit ću te sve dok se ponovo ne vidimo te ti sve ovo saspem u lice i odvalim jednu trisku da ti bude jasnije kako nam je sada svima!

E moj Antiša, moj dragi prijatelju... Ni sam neznas koliko si nam boli, patnje i neizvjesnosti priuštio , svima nama a pogotovo svojoj obitelji . Jer da znas istin tren bi se vratio s onim tvojim zarazno djecjim osmjehom i pogledom koji govori nisam ja nista kriv, samo sam posao malo u svoj svijet zaroniti i napuniti baterije za sve one zimske tmurne dane na kontinentu koji me ocekuju ...

Otisao si i ostavio nas sve neutješne , sve nas koji smo te volili i cijenili kao vrhunskog prijatelja, muža, oca pa tek onda kao morskog čovika kojem smo se svi divili ... Bila mi je čast poznavati te, roniti s tobom ... Bit ces s nama u srcima sa svakim udahom i svakim zaronom ma koliko nam god tesko zamisliti da te vise nema.

Vedrina, duh, jednostavnost, pozitivna energija i vibra kojom si zračio ostavit će duboku, nepopravljivu, nenadnoknadivu brazdu i prazninu među svima nama.
Skejteru moj stari neka ti je mirno more i laka gruda sa kojom će te pokriti i nek te anđeli čuvaju .

Zadnjih par puta šta smo se trefili i onako proljudikali, uvik si bija u nekoj kombinaciji tipa: "...ma evo, spojija san na poslu dva dana pa san trknija do Splita, sija u gumenjak i sad si me taman uvatija na putu za Vis. Moram čirnit jednu poziciju..." Drago mi je da san te poznava, ali brate prerano si otiša, prerano...

Ruzinavi Zmaju... kad se sitin tog davnog tečaja prije kojih 10-tak godina ... prvog kontakta uživo - vanka ekrana.... pa svih onih lipih vrimena do sada ... neznan kako bi ti reka zbogom kada si ti u stvari još negdi ode... zato neka ti je mirno more i počivaj u miru!

p.s.
I dok si odlazija si nas ujedinija više nego ikad, lipo je znati da smo još uvik tu kada je najteže.

Prijatelji i cijeli forum Podvodni.hr