ICCAT - rad promatrača

Zbog opasnosti od prelova vrste koja ne živi samo na teritoriju jedne države moralo se uspostaviti neko međunarodno tijelo koje će nadzirati gospodarenje ribljim bogatsvima. Međunarodna komisija za zaštitu atlantskih tuna (ICCAT) odgovorna je organizacija za zaštitu tune i njezinih srodnika koji žive u Atlantskom oceanu. Organizacija je utemeljena  u Rio de Janeiro u Brazilu 1966. Nakon ratifikacijskog procesa je službeno stupila na snagu 1969. godine. Službeni jezici ICCAT-a su engleski, francuski i španjolskia sjedište mu je u Madridu u Španjolskoj. Oko 30 ribljih vrsta je od interesa za ICCAT-a. Konvencijom je ustanovljeno da je ICCAT jedina ribarska organizacija koja  poduzima radnje vezane za izvođenje studija i upravljanja tunom i tuna sličnim vrstama koje obitavaju u Atlantiku. Takva istraživanja uključuju biometriju, ekologiju i oceanografiju s naglaskom učinka  ribolova na gustoću stoka. Rad Komisije zahtjeva prikupljanje i statističku analizu informacija koje su u odnosu s trenutnim uvjetima i trendovima ribljih resursa u područjima djelovanja konvencije. Komisija također prikuplja podatke o prilovu koji se slučajno ulovi prilikom lova tune (najčešće se odnosi na morske pse) a koji nisu predmet intersa drugih međunarodnih ribarskih organizacija.
Komisiji se može pridružiti bilo koja vlada koja je članica Ujedinjenih naroda (UN) i koja poštuje pitanja koja su u nadležnosti uređena ICCAT konvencijom. Instrumenti ratifikacije, odobrenje i  pridržavanja mogu biti odobrene od strane generalnog direkotorata  UN-ove Organizacije za Hranu, poljoprivredu (FAO) a članstvo je na snazi na dan njihova odobrenja. Trenutno je u članstvu 47 ugovorenih stranka (država). Hrvatska je članica ICCAT-a  od 1997.

Smatra se da postoje dva različita stoka plavoperajne tune; istočni i zapadni a budući da u Hrvatskoj obitava istočni stok za nas vrijede preporuke ICCAT-a o uspostavi višegodišnjeg plana oporavka stoka tune u istočnom Atlantiku i Sredozemlju (preporuke: 06-05; 08-05; 09-06; 10-04.)
Ulovne kvote se propisuju na godišnjoj razini državi članici a ne za pojedina mora. To znači da država članica npr. Hrvatska može svoju kvotu loviti u Jadranskom moru ali isto tako bilo gdje u Sredozemlju ili Istočnom dijelu Atlantika. Kvota se dodjeljuje na osnovu znanstvenih podataka koji uključuju i povijesne podatke o ulovu i ribolovnoj floti.
Na plovilima koja aktivno love tunu tijekom ulovne sezone obvezno je prisutnost nacionalnih promatrača i to na:

• 20% aktivnih plovila duljine preko 15 m koja ribolov obavljaju plutajućim parangalima.,
• 100% plovila za tegalj.

Zadaće promatrača su:

1. nadzor pridržavanja odredbama propisa koji uređuju ribolov tune,
2. bilježenje i izvješćivanje o ribolovnoj aktivnosti,
3. promatranje i procjenjivanje ulova i potvrđivanje unosa u očevidnik,
4. uočavanje i vođenje evidencije o plovilima koja love suprotno propisanim uvjetima.

Promatrači u obavljanju svojih zadaća prikupljaju i znanstvene podatke potrebne za procjenu stanja stokova tune, a sukladno odredbama međunarodnih tijela kojih je Republika Hrvatska članica.

Regionalni promatrači

ICCAT-ov regionalni promatrač mora biti nazočan na 100%

• plivarica tunolovki neovisno o duljini
• tijekom svih prebacivanja tune s plivarica tunolovki
• tijekom svih stavljanja u kaveze tuna na uzgajalištima
• tijekom svih izlova tuna s uzgajališta.

Plivarice tunolovke koje podliježu obvezi u okviru sustava regionalnih promatrača, a koje ne ispune obvezu prihvata regionalnog promatrača neće biti autorizirane za ribolov tune. U slučajevima kada je tuna izlovljena iz kaveza s ciljem prodaje kao svježi proizvod, regionalni promatrač koji nadzire izlov može biti iz iste države u kojoj se nalazi uzgajalište. Ovlaštenici povlastica za ulov tuna te zapovjednici ostalih plovila koja sudjeluju u prijenosu, prebačaju, prekrcaju ili uzgoju tuna, a podliježu obvezi sudjelovanja u programu ICCAT regionalnih promatrača, dužni su osigurati prisutnost promatrača na plovilu te mu omogućiti obavljanje svih zadataka.

Ministarstvo godišnji plan ulova i plan inspekcije donosi u suradnji s ministarstvom nadležnim za pitanja sigurnosti plovidbe, Ministarstvom unutarnjih poslova, Ministarstvom obrane te Ministarstvom vanjskih poslova i europskih integracija.
Zadnjih nekoliko godina u programu nacionalnih promatrača sudjeluju studenti završnih godina Biologije i ekologije mora te Morskog ribarstva koji su tako angažirani na brodovima tegljačima koji ulovljenu ribu tegle do odredišnog kaveza. Ti isti promatrači ne mogu biti regionalni promatrači na ulovnom brodu u Hrvatskoj budući da je pravilo da oni moraju biti različite nacionalnosti. Neki od njih dobili su i angažman rada kao regionalni promatrači u Italiji ili drugoj zemlji ovisno o iskustvu i jezičnim sposobnostima, to posebno vrijedi za talijanske ribare koji  u većini slučajeva govore isključivo talijanski jezik te regionalni promatrač koji dođe na takav brod mora imat solidno poznavanje talijanskog jezika. U Hrvatskoj to nije bio slučaj pa su tako promatrači koji su dolazili na ulovne brodove poznavali engleski jezik što je za većinu naših ribara bilo dovoljno. Svakako za studente i  mlade biologe/inžinjere ribarstva  jako dobra prilika za početak karijere i usavršavanje u stranom jeziku.