Katarina Turčinović - Intervju nakon svjetskog rekorda

Kada ronilac na dah ostane bez daha to nije ništa neobično, no kada ronilac na dah svojim uspjehom druge ostavi bez daha to je već  vrijedno svih pohvala i divljenja. 23 godišnja Puležanka Katarina Turčinović, do tada praktički nepoznata širokoj masi ljubitelja ronjenja na dah, iznenadila je sportski svijet svjetskim rekordom u dinamici i time zauvijek postala heroina koju će mnogi rado isticati kada budu govorili o uspjesima hrvatskog ronjenja na dah i hrvatskog sporta uopće. Ne sumnjamo da je ovo tek početak i da ćemo nakon ovoga redovito primati vijesti o njezinim rezultatima. Nama ne preostaje ništa drugo nego naviknuti se čestitati i dati joj podršku prateći redovito ne samo njezine rezultate nego ronjenje na dah kao sport. Nova granica u CMAS-u je postavljena na 216,9 metara!

Zašto se prije rekorda relativno malo znalo o tebi?

Hmmmmmm, jedan je od razloga taj sto se općenito o ronjenju na dah malo piše i nije bas medijski popraćeno, a drugi je razlog taj sto sam relativno nedavno ušla u taj svijet, pa se o meni moglo znati samo da sam viceprvakinja Europe na zadnjem Europskom prvenstvu.

Jesi li prije zarona znala da možeš oboriti rezultat Ilarie Bonin?

Znala sam da mogu, radila sam ga na treningu, ali s obzirom da se nikad do sad nisam susrela sa ovakvim izazovom nisam bila sasvim uvjerena da ce mi u Zagrebu to poći za rukom.

Opiši trenutke o kojima razmišljaš za vrijeme jednog takvog zarona. Je li prije zarona bilo nervoze?

Naravno da je nervoza prisutna, ali nekako ju pokušavam ignorirati i skoncentrirati se na zaron. Inače dok sam na treningu ne razmišljam o ničemu i potpuno se opustim. Uđem u neki svoj svijet i uživam u miru, tišini i vodi. Za vrijeme ovog zarona potpuna suprotnost, mozak mi je radio 100 na sat, a kad sam se odlučila okrenuti na 200m sama sam sebi rekla: „sad kad si već tako blizu ne smiješ odustati...“. Na svu sreću poslušala sam signale koje mi je tijelo slalo pa sam izronila u pravo vrijeme.

Jesi li znala da je to rekord?

Ne, nisam znala! Znala sam da je to tu negdje blizu ali nisam bila sigurna dok mi sudac nije rekao...

Koliko traje slavlje nakon takvog uspjeha? Da li si bila u euforiji?

Nije bila euforija, zapravo skroz suprotno... Osjetila sam olakšanje i samo sam bila mirna i sretna. Malo mi je doping kontrola, koja je potrajala malo duže od uobičajenog, pokvarila  taj doživljaj.  Kad sam konačno završila sa doping kontrolom, dočekala me torta iznenađenja koju mi je priredio onaj koji je najviše vjerovao u mene ;) , pa smo ju morali pojesti. Uslijedilo je proglašenje, još malo druženja, pa sa obitelji na večeru. Nažalost trener i ronilačka ekipa nisu mogli doći  ali već ćemo mi to nadoknaditi!

Koliko ljudi ti je čestitalo na rekordu?

A joj, jako puno. Već 2 dana primam čestitke. Ali najponosnija sam na čestitke ljudi koji su mi puno pomogli da bi ostvarila ovaj rezultat. Trener Ivan Drviš, Goran Čolak (koji je na istom natjecanju ostvario vrijedan rezultat), Karla Čubrić, Dajana Zoretić, Krešimir Zubčić (dragi) moja obitelj (ima ih puno da ih ne nabrajam) i svi prijatelji. Ali ima i nešto što me onako pozitivno iznenadilo i tek sam onda shvatila što znači ovaj rezultat., a to je kada su ljudi iz svih krajeva svijeta na facebooku pisali svoje ronilačke rezultate inspirirani mojim rekordom (uz moj tag).

Kako si se počela baviti ronjenjem na dah?

Ronjenje sam počela trenirati prije godinu i 3 mjeseca na nagovor Dajane Zoretić (Asistentica na kineziološkom fakultetu gdje je izborni predmet ronjenje na dah). A prije toga sam trenirala 16 godina plivanje i taman kad sam odlučila prestati trenirati Dajana me uvela u svijet ronjenja. Vidila je da me dobro ide, da mi je gušt i da sam tu na domaćem terenu.

Planiraš li sada nakon ovog rekorda biti još ozbiljnija sportašica ili si taj plan imala i prije rekorda?

Perfekcionist sam i ono sto radim tome se maksimalno posvetim. Od početka sam ozbiljno pristupila treninzima i pripremama, ali trebala sam puno toga naučiti. Sada ću nastavit  još ozbiljnije!

Svi znamo situaciju između AIDE i CMASA, Natalija drži rekord u AIDI koji je 10 metara dulji, kako sada gledaš na taj rekord?

Da, to mi je izazov! Do sada sam jako brzo napredovala i svjesna sam da što je veći rezultat sporiji je napredak. Potrebno je puno truda i potpuna posvećenost ronjenju i to ne samo moja nego i od strane mog trenera i cijele obitelji, s obzirom da su oni najveći sponzori. Da ima financijskog sponzora bilo bi puno lakše. Jako je skupa oprema, odlazak na natjecanja, a i prehrana... Uz to da treniramo u 50m bazenu moramo ići iz Zagreba u Sisak!

Za kraj, gdje ćemo te vidjeti u narednom periodu?

Spremam se za SP u Beogradu (AIDA) i za SP u Kazanu (po CMASU). Nastupat ću u svim disciplinama. U Beogradu STA DYN i DNF, Kazan STA i DYN... DNF i DYN su mi puno jace discipline od STA, mislim da se u njima sa pravom mogu boriti za medalju.