Na Komiži je pizdačina, u Račišću pizdejica, na Murteru pizdurinka… Ovo je samo dio golemog jezičnog blaga s kojim je naš narod krstio meduze te slobodno plivajuće žarnjake čija najezda, posebno u sjevernom dijelu Jadrana, zna zbuniti a ponekad i opeći kupače. Lingvisti teško mogu objasniti zašto je narodna imaginacija imenovanje vrste vezala uz poveznicu sa ženskim spolnim organom, ali nije da je tu stala: na Krku meduzu zovu suzom, na Baškoj misečinom, u Cavtatu klobukom.
Sa mnogim od tih naziva ovih dana susreće se dr. sc. Davor Lučić, znanstveni savjetnik u Institutu za more i priobalje u Dubrovniku specijaliziran za zooplanktone. Dr. Lučić u Hrvatskoj vodi projekt Jelly Watch sa sjedištem u Monaku, koji po prikuplja osnovne podatke o učestalosti i opsegu izbijanja meduze diljem Sredozemnog mora. Ovih dana dr. Lučić pozvao je za pomoć, ribare, nautičare, kupače, sve koji sudjeluju u velikom životu Jadrana za pomoć. Svi koji ploveći uoče meduze, kao jedinke ili kao masu, pozvani su da se jave na adresu elektroničke pošte Instituta ili na Davorovu adresu davor.lucic@unidu.
‘Meduze su morfološki oblik unutar dva razreda žarnjaka, režnjaka i obrubnjaka. Oba su razreda dio koljena žarnjaka. Meduzama se, dakle, naziva samo jedan životni stadij tih životinja tijekom kojeg ona vodi slobodno plivajući način života. Žarnjaci, najstariji živući višestanični organizmi, nisu se puno ni mijenjali’, tvrdi Davor, što također govori o tome da su iznimno prilagodljive životinje. U svom životu imaju dvije faze – fazu polipa, u kojoj su pričvršćeni za dno, te popovi, nama poznatiji kao meduze, koje se slobodno kreću morem, a poseban interes izvan znanstvene zajednice za meduze izazvan je 2010. godine prvim smrtnim slučajem na Sardiniji, kad je stradala žena plivajući u blizini obale. Nogu joj je opekla meduza koja se na tom području naziva modri loptaš. Tada se, s centrom u Monaku, stvara jedna vrsta pokreta, govori dr. Lučić, kojeg smo zatekli u njegovo uredu u Institutu gdje je upravo pregledavao zadnje podatke.
„Podaci ponajprije prolaze kroz naš Institut te ih sređujemo. Ako su u privitku i fotografije, pokušamo identificirati vrstu. Vremenom ima sve više dojava i dojavljivača pa se može reći da se uključilo mnogo ljudi. Neke od njih svakako bih istaknuo kao bitne dojavljivače. Premda su amateri u tom poslu, vremenom su napredovali. Neki od njih su podvodni fotograf Marinko Babić, Pero Ugarković i chief makine istraživačkog broda ‘Bios’, gospodin Roje. Zbog struja i klime većina meduza zadržava se na zapadnoj strani Jadrana, odnosno na talijanskoj strani. Premda su viđenja kod nas česta, nikad ne traju dulje od sedam do 10 dana i zapravo su samo ‘u prolazu’. Svakako je dobro zbog ravnoteže ekosustava i sigurnosti kupača držati sve pod kontrolom i redovito ažurirati informacije, kaže dr. Lučić, čiju pažnju osim meduza posebno privlači jedna druga vrsta, koja podsjeća na meduze, ali ne spada u njih.
Ime joj je Mnemiopsis Leidyi i potpuno je nezavičajna za ovaj dio zemaljske kugle. Još 1980-ih je u balastnim vodama tankera iz Meksičkog zaljeva stigla do Crnog mora. Otad postaje pošast Mediterana, a potencijalno i Jadrana. Budući da nije autohtona vrsta, Mnemiopsis Leidyi u tim morima nema prirodnih neprijatelja, što znači da se razmnožava i ugrožava druge neviđenom brzinom“, objašnjava dr. Lučić, dodajući kako ovakav boom 1980-ih na Crnome moru uopće nije čudan za tu vrstu. Rebraši su i inače jako prilagodljivi, kao i ostali zooplanktoni. Osim toga, većina su dvospolci pa dolazi do oplodnje u vodi jer se u isto vrijeme ispuštaju i sjemene i jajne stanice. Mnemiopsis Leidyi samooplođuje se i ispušta već oplođene jajne stanice.
Rebraši svojim prozirnim, želatinoznim tijelom podsjećaju na meduze, ali je njihovo tijelo gotovo bez iznimke biradijalno simetrično, što bi značilo da se tijelo može podijeliti na dva jednaka dijela. Rebraši nipošto nisu opasni za ljude, nisu otrovni niti imaju žarne stanice. Ime su dobili po organima za kretanje, koji se u obliku traka (rebara) pružaju cijelom dužinom tijela. Na tim trakama nalaze se nizovi pločica koje nose treplje i izgledom podsjećaju na češalj. Pločice nastaju međusobnim povezivanjem treplji. Pokreti pločica uvijek počinju na kraju suprotnom od dijela tijela na kojem se nalaze usta i kao valovi prenose se cijelim tijelom. Na taj se način životinja kreće uvijek ustima prema naprijed.
Prvi rekord po broju jedinki dogodio se već 1982. godine, kada je brojka M. Leidyi dosegnula 400 na jednome prostornome metru mora u idealnim uvjetima. Davor objašnjava kako se M. Leidyi u Crnome moru hranila jajašcima i ličinkama pelagijskih riba te da je to naziv za ribe koje žive ni na dnu ni blizu obale. „To je izazvalo veliki pad populacije riba na tom području, osobito inčuna, kojima je M. Leidyi predstavljala i izravnu konkurenciju jer su se hranili istom hranom“, kaže Davor. Zemlje koje su na tom području imale pravo na iskorištavanje pomorskog dobra te ujedno i pravo lova i izlova osjetile su štetu od više milijardi dolara koju je taj rebraš napravio. To se područje do danas nije u potpunosti oporavilo, barem kada je riječ o izlovu. Populacija ove specifične vrste rebraša uspješno je smanjena, doduše tek za mali dio tehnikom biološke kontrole, odnosno tehnikom kontroliranja broja organizama dovođenjem drugih živućih organizama.
Dovedena je Beroe ovata istoga životinjskoga koljena, ali ujedno i njezin prirodni neprijatelj. Broj Mnemiopsis Leidyi smanjuje se uspješno, ali je i dalje prisutna. Zanimljivo je što se naš protagonist širi u daljnja mora preko ruskih kanala duboke vode. Tako upravo dolazi u Kaspijsko more, gdje smanjuje populaciju papalina, te na drugu stranu, prema Mediteranu. Sama činjenica da se M. Leidyi širi i južno i sjeverno dovoljno govori o njezinoj prilagodljivosti, a u ljeto 2016. godine viđena je na više mjesta u sjevernom Jadranu.
„Sudjelovao sam u znanstvenom istraživanju na toj vrsti na našim prostorima u suradnji s mnogim stručnjacima iz Italije, Rusije, Slovenije i Hrvatske. Došli smo do vrlo zanimljivih zaključaka među kojima je i jedan koji možda najbolje opisuje kakav baby-boom Mnemiopsis može napraviti. Ona je dvospolac i u sezoni parenja izbacuje već oplođena jajašca, a tijekom istraživanja otkrili smo da pri temperaturi od 20 do 22 stupnja Celzija te slanoći od 37 do 38 može izleći oko 4000 jajašaca, i to u jednome danu! Maksimum koji može dostići je više od 13.000 jajašaca! Testiranja su provedena na sedam različitih lokacija diljem sjevernog Jadrana, na području obalnih voda oko Pule, preko Tršćanskog zaljeva do Venecijske lagune“, kaže Davor, čija je pažnja baš zbog utjecaja na široki eko sustav posebno fokusira na moguće dojave o viđenju Mnemiopsis Leidyi u Jadranu.
A što se savjeta prilikom susreta s meduzom tiče, koliko god je moguće treba izbjeći žarne stanice. ‘Ako je već kasno, najbolje je umočiti opečeni dio u toplu slatku vodu od 60 stupnjeva Celzija jer se sav morski ‘otrov’ u takvoj vodi rastapa’, kaže dr. Lučić.
I ne zaboravite – kad žarenje prođe – svakako mu dojavite o svom susretu s jednom od najstarijih životinjskih vrsta na planetu.
Garmin
Juta spiza
Scorpio spearguns
