Ukoliko pitate ribara da li je ikada vidio morskog psa tijekom svojih mnogih izleta na more u potrazi za ribom koja život znači možete se kladiti, dok ravnodušno daje potvrdan odgovor na vaše pitanje, da vjerojatno u glavi vrti slike morskog psa modrulja (Prionace glauca). Ova prelijepa životinja, gracioznih kontura tijela i kože plave kao more u kojem pliva je često gledan kao savršeni model za naziv ‘’morski pas’’. Modrulja je prvi put opisao 1758. godine veliki švedski istraživač Carl Linnaeus. Oblik tijela ove vrste je elegantan i podsjeća na torpedo, dok mu je njuška izdužena i šiljasta. Boja trbuha je bijela, a leđa indigo plava što modrulju daje odlična svojstva kamuflaže. Također velike oči te oštri, zašiljeni i nazubljeni zubi otkrivaju fantastičnog lovca. Na meniju mu se često nađu lignje, mala pučinska riba, manji morski psi i morske ptice, ali neće odbiti ni leševe kitova i drugih životinja na koje naiđe tijekom svojih dugih putovanja. Rep se po tipu smatra heterocerkalnim što znači da gornji i donji krak repne peraje nisu jednake duljine te je kod modrulja gornji krak duži od donjeg. Iako je ova osobina najčešće povezana sa dugim migracijama, po kojima je ova vrsta poznata, modrulj može doseći i vrlo velike brzine tijekom lova. U laboratorijskim uvjetima ostvarena je brzina od 70 km/h u kratkim vremenskim periodima. Navedena brzina još više dobiva na značaju kada se usporedi sa brzinom koju postiže najbrži morski pas na svijetu - morski pas kučak (Isurus oxyrinchus), poznatiji pod svojim engleskim nazivom shortfin mako shark, a ista iznosi oko 75 km/h.
Radi svoje pozamašne dužine smatra se potencijalno opasnom vrstom iako su u interakciji sa ljudima izuzetno mirni, a često i vrlo plahi pa ne čudi podatak da je od davne 1580. do 2013. godine modrulj samo 13 puta doveden u vezu sa napadima na čovjeka od kojih su 4 završili fatalno. Baš radi teškoća u potvrđivanju napada na ljude, često se vode debate u znanstvenim krugovima da li je ova vrsta ikada napala čovjeka u uvjetima bez provokacije. Inače najveći točno izmjereni modrulj je imao 384 cm duljine. Jedna od najinteresantnijih karakteristika modrulja je njegova ogromna rasprostranjenost u svjetskim morima. Kao oceanska pelagična vrsta može se naći od površine do 350 m dubine diljem svijeta u umjerenim i tropskim vodama. Najsjevernije žive u moru oko Norveške, a najjužnije oko Čilea. U umjerenim morima dolaze bliže obali dok u tropima više vole plivati u većim dubinama. U Jadranu se smatra najčešćim od svih velikih pelagičnih morskih pasa, a najviše se može naći u njegovom srednjem i južnom djelu.
Ova vrsta je pravi rekorder po dužini svojih migracija. Istraživanja putem označavanja u sjevernom Atlantiku otkrila su da modrulji bez ikakvih problema vrlo često proputuju između 2000 i 3000 km. Zanimljivo je da se na ova transatlantska putovanja najviše odlučuju ženke, vjerojatno u svrhu donošenja mladih na svijet dok se mužjaci većinom zadržavaju u zapadnom djelu sjevernog Atlantiku. One često koriste strategiju ''jahanja'' na morskim strujama kako bi sačuvale što više energije. Rekordno putovanje koje je jedna jedinka prošla iznosilo je 5980 km od New Yorka-a do Brazila. Tijekom svojih migracija modrulji često plivaju od površine do dubine od nekoliko stotina metara prolazeći na taj način kroz slojeve morske vode sa različitim temperaturama. 
Tako ponekad prođu kroz temperaturnu razliku od 20° C u samo 6 minuta. Jedno objašnjenje kaže da tim putem pokušavaju presresti plijen koji migrira od dna prema površini i obratno, dok drugo kaže da na taj način modrulji traže mirise svog plijena na različitim dubinama. Možda je najinteresantnija predložena teorija da se ova ronjenja koriste za traženje smjera u kojem trebaju putovati. Naime svi morski psi imaju tzv. Lorenzinijeve ampule - male pore na njušci sa kojima mogu očitati elektricitet okoline ili plijena, i to najniže razine od cak 0.5 mikrovolta. Provjeravajući magnetsko usmjerenje koje dolazi od magnetske prirode kamenja, brakova i drugih anomalija na dnu mora modrulji, po ovoj teoriji, mogu saznati kreću li se u pravome smjeru.
Modrulj rađa žive mlade modelom poznatim pod nazivom viviparija, a ono je slično razmnožavanju kod sisavaca. Jedni su od najproduktivnijih morskih pasa što se reprodukcije tiče pa tako jedan okot može brojiti od 4 do 135 mladih, dok je prosjek oko 35. Dužina pri porodu je 35 do 50 cm. Kod ove vrste je vidljiv i tzv. spolni dimorfizam (pojava različitih značajki kod mužjaka i ženki iste vrste). Naime tijekom parenja, koje se kod morskih pasa ne bi moglo nazvati izmjenom nježnosti, mužjaci grizu ženke za peraje i kožu jer im to omogućava stabilnost prilikom istoga. Iz tog razloga ženke imaju dva do tri puta deblju kožu pa mužjak ne može oštetiti meso ženke prilikom ugriza. Tijekom ekspedicije koju je provodio Shark Conservation Society 2009. ustanovljeno je da se u Srednjem Jadranu modrulji pare krajem lipnja, a pretpostavlja se da se mladi rađaju u travnju.
Unatoč visokoj produktivnosti prilikom razmnožavanja ova vrsta je u velikoj opasnosti. Od 100 000 000 morskih pasa koji se ubiju u jednoj godini čak 20 000 000 su modrulji. Znači 20 % ukupnog ulova je samo ova vrsta. Rijetko je ciljana lovina osim u svrhu uzimanja peraja za tzv. juhu od peraja morskog psa, a najčešće se ulovi kao prilov pelagičnim parangalom i plutajućim mrežama. Također se lovi prilikom Big game ribolova. Na globalnom IUCN Crvenom popisu ugroženih vrsta stavljen je u kategoriju ''gotovo ugrožene vrste (NT)''. Na regionalnom IUCN Crvenom popisu hrskavičnih riba Mediterana kao i u Hrvatskoj stavljen je u kategoriju ''osjetljive vrste (VU)''. Kod nas je modrulj i strogo zaštićena vrsta te je njegov ulov, oštečivanje i ugrožavanje kažnjivo po zakonu i to novčanim iznosom od 25 000 do 200 000 kuna za pravne osobe i od 7.000,00 do 30.000,00 za fizičke osobe.
Lako je zaključiti iz prethodnih rečenica da ovu vrstu s pravom možemo smatrati jednim od simbola kako svjetskih mora tako i našeg Jadrana. Kao i druge simbole u našim životima i modrulje trebamo poštovati i čuvati. Često se među ljudima zavrti misao da nam morski psi ne trebaju ili da ih je more puno pa se ne moramo mnogo misliti o njihovom opstanku. Ali istina je ustvari da smo puno više povezani nego što mislimo i da ove predivne životinje itekako trebaju našu pomoć. A o tome ćemo u nekom drugom članku...
Garmin
Juta spiza
Scorpio spearguns
