Vlasulje

Svaki prirodni organizam ima nešto posebno što nam može biti interesantno, neki od njih su nam i potencijalna opasnost, a jedan od onih morskih na koje ćemo najčešće naletjeti i od njega „nastradati“ je vlasulja. Radi se o vrsti žarnjaka koji obitava na svim dubinama ali najčešće u plitkom moru. Kako sam i sam nedavno osjetio što znači opeći se na vlasulju odlučio sam sa vama podijeliti neke spoznaje o ovoj vrsti životinje za koju će mnogi prvo reći da se radi o algi ili travki. Ne radi se o jednoj vrsti već o jako puno vrsta koje sve imaju zajedničku crtu da na sebi sadrže otrovne žarnjake. Ako vlasulju zgazimo nogom vrlo je vjerojatno da nas neće pecnuti jer na stopalu imamo debelu kožu no ukoliko vidite ovu životinju bolje je izbjeći. Ako smo je odvojili od površine postat će potencijalno opasna jer će nas taknuti na mjestu gdje nam je koža osjetljivija.

Kada se šuljamo uz obalu kao podvodni ribolovci (moj primjer) najprije će nas opeći u predjelu lica, a najosjetljivija je koža u okolici usana. Puno puta me opekla vlasulja i usna bi mi natekla kao da sam napumpao usne plastičnom operacijom, što je u nekoj mjeri bilo cool, sve dok se rana ne pretvori u krastu i tada izgleda kao herpes što naravno više nije cool. Bol koja se javlja prilikom dodira sa vlasuljom je slična opekotini i traje nekoliko sati, a može se javiti i sljedećih dana. Osim boli na rani se javlja i svrab, pogotovo naknadno. Sama rana može biti vidljiva i danima nakon dodira, no najčešće nestane nakon dva ili tri dana. Moj savjet vam je da ne dirate krastu jer će se odmah formirati nova. Ranu što prije isperite u morskoj vodi, po mogućnosti što hladnijom, nipošto u slatkoj vodi! Kad izađete iz mora ranu je dobro istrljati alkoholom ili octom koji će neutralizirati zaostale žarnjake koji se još nisu aktivirali. Ako ste alergični ili vidite da vam je rana veća nego što sam opisao hitno se javite doktoru da ne bi došlo do nekih težih posljedica. Jedna od najčešćih vrsta vlasulja koju će te susresti je Smeđa vlasulja Anemonia sulcata čije lovke mogu narasti do 15 cm. Lako će te je prepoznati po boji lovki koje su žuto-smeđkaste, na vrhu često i ljubičaste. Lovke nisu debele, otprilike nešto deblje od čačkalice i ima ih oko dvjestotinjak. Ova vrsta vlasulje se može susresti do dubine od 20 metara ali najčešće će te je vidjeti do 1. metra dubine, tj. na samom obalnom pojasu.

Ponekad su plaže i obala prepuna vlasulja pa je ulazak u more za kupače prilično otežan. Ako mislite očistiti plažu od vlasulje pripazite samo da ste dobro zaštićeni jer će njezinim otkidanjem u moru plivati veliki broj otrovnih lovaka. Interesantno je da smeđkastu boju zahvaljuje algi zooxanthellae koja se nalazi u njezinom tkivu. Radi se o simbiozi sa kojom se uzajamno zamjenjuju hranjive tvari. Pošto alge žive na račun sunčeve svjetlosti jasno je da ovu vrstu vlasulje nikada nećemo vidjeti na mjestu gdje svjetlost dopire slabo ili nikako. Smeđu vlasulju susrest ćemo podjednako na cijelom Jadranu, od zagađenih i oslađenih luka do slanog i otvorenog mora.

Gastronomija

Osim što nas peckaju i krase naše podmorje, vlasulje su priznata delicija koju rijetki jedu. Možda bi vlasulje bile i češća meta da nemaju otrovne lovke. No vlasulje se jednostavno nabere nepropusnim ili debljim rukavicama, stavi u neku posudu sa morskom vodom da se iz njih istresu sve nečistoće kojih ima dosta, primjerice sitnih zrna pijeska. Nakon toga vlasulje se protresu u cjedilu i dobro osuše, tada krakovi sami otpadnu. Vlasulje se uvaljaju u bijelo brašno i kratko frigaju. Okus je sličan lignjama pa mnogi ostanu iznenađeni. Jedina je mana što ih se treba nabrati puno jer obradom gube na masi. Inače su jako zdrave, pune proteina i vitamina.

Mnogi ljudi rijetko vide vlasulju kao organizam koji ima lovke i tijelo jer obično su samo lovke vidljive, no ona je ustvari izgledom gotovo identična moruzgvi. Tijelo može biti različitih oblika. Primjerice voštana vlasulja Cerianthus membranaceus ima tijelo koje se nalazi u voštanoj cijevi, sama cijev često stoji ukopana u morsko dno a u cijev može povući svoje lovke. Ova vrsta moruzgve također je česta i boja joj varira od proziraste do fluorescentno zelene. Vlasulje se hrane zooplanktonom ili sitnim ribljim larvama koje doplivaju do njezinih lovki. Kada te sitne životinjice dotaknu vrh lovka ostanu paralizirane njezinim otrovom pa ih vlasulja probavi u svome tijelu koji se nalazi odmah na izlazu lovki. Zanimljiv je podatak da ove vrste vlasulja mogu živjeti jako dugo, debelo preko 100 godina. Neke vrste životinja razvile su posebnu otpornost na otrov vlasulje primjerice clown fish poznata ribica iz crtanog filma Nemo. U Jadranu su otporne neke vrste slingura i glavoča i sami možete promatrati bijeg ovih riba ravno između lovki vlasulje. Zebrasta vlasulja Condylactis aurantiaca poznata je po tome što sa njom gotovo uvijek živi sitna vrsta kozice. Sljedeći put kad se budete kupali na nekoj plaži dobro pogledajte ima li vlasulja jer mnogi ljudi mi pokažu da ih je nešto opeklo a da su znali za vlasulje mogli su je jednostavno izbjeći.